Broj: Kž 194/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. V. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog I. V. M. i okrivljenog I.K. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 21. travnja 2017. broj Kov-Iz-10/17, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. svibnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog I. V. M. i okrivljenog I. K. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. V. M. i okrivljenog I. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; nastavno: ZKP/08.) i članka 127. stavka 4. ZKP/08., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog I. V. M. i okrivljenog I. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/11.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni I. V. M. po branitelju, odvjetniku M. V., ne navodeći izričito žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti na slobodu "i ukoliko se smatra nužnim odrede prikladne mjere opreza, podredno istražni zatvor zamijeni jamstvom".

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio i okrivljeni I. K. po branitelju, odvjetniku B. M., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se pobijano rješenje preinači i istražni zatvor protiv okrivljenog I. K. ukine, a okrivljenika pusti na slobodu, podredno da se u odnosu na okrivljenog I. K. primijeni neka od mjera opreza ili odredi predloženo jamstvo.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Naime, okrivljeni I. V. M. i okrivljeni I. K. žalbenim navodima upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju nalaze u tome što, prema njihovom mišljenju, razlozi pobijanog rješenja odgovaraju razlozima istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08., a ne istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja je dao, dovoljne, određene i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji se odnose na istražnozatvorsku osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i to, kako one koji se odnose na zaključak prvostupanjskog suda o postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke određivanja, odnosno produljenja istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i o onim osobitim okolnostima koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će okrivljeni I. V. M. i okrivljeni I. K., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

 

Ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije nađeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. 

 

Tako je ispravno prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da su okrivljenici počinili inkriminirano im kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-4/2017 (Is-DO-3/2017) od 19. travnja 2017. i to osobito iskaza oštećenika M. M., čiji iskaz je potkrijepljen iskazima drugih, u obrazloženju pobijanog rješenja navedenih svjedoka te spisu priležećim materijalnim dokazima.

 

Pri tome je potrebno napomenuti, a u vezi navoda kojima okrivljenici osporavaju postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke određivanja, odnosno produljenja istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., da je prilikom odlučivanja o određivanju, odnosno produljenju istražnog zatvora potrebno utvrditi postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kazneno djelo, a što je u ovom slučaju i utvrđeno.

 

Nadalje, okrivljeni I. V. M. i okrivljeni I. K. osporavaju postojanje onih osobitih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje upućuju na postojanje realne i konkretne opasnosti da će oni, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, a tu tvrdnju okrivljeni I. V. M. temelji na okolnosti svoje dosadašnje kaznene neosuđivanosti, a okrivljeni I. K. na okolnosti da je on samo u jednom navratu kazneno osuđen i to za kazneno djelo prijetnje koje ima različit zaštitni objekt od kaznenog djela koje mu se stavlja na teret u ovom kaznenom postupku.

 

Međutim, pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir okolnosti i način počinjenja kaznenog djela za koje su okrivljeni I. V. M. i okrivljeni I. K. osnovano sumnjivi, a to je da su inkriminiranog dana u K. S. presreli oštećenog M. M. i nasilno ga ugurali u osobno vozilo, te ga uz ozbiljne prijetnje i protivno njegovoj volji odvezli u smjeru T., gdje su na predjelu P., iz osobnog vozila odbacili mobilni telefon oštećenika, te nastavili kretanje prema S. V. i ulici ... do starog suhog bunara u mjestu V., zaseok R. Tamo su oštećenika izveli iz osobnog vozila, odveli ga do ruba bunara i iz neutvrđenog vatrenog oružja cal. 7,65 mm, s ciljem da ga usmrte, u njega ispalili pet hitaca, uslijed čega je oštećenik zadobio jedan ustrjel stražnje strane lijevog ramena s višekomadnim prijelomom lijeve nadlaktice, jedan prostrjel prednje desne stjenke prsnog koša, jedan prostrjel desne podlaktice u gornjoj trećini s prijelomom palčane kosti, jedan prostrjel područja prednje strane lijevog koljena, jedan prostrjel područja prednje strane desnog koljena s prijelomom ivera, a koje ozljede u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, nakon čega su M. M. gurnuli u bunar dubine oko tri metra i s osobnim vozilom se udaljili s mjesta događaja ostavivši oštećenika u bespomoćnom stanju, gdje ga je sljedeći dan pronašao slučajni prolaznik.

 

Nadalje, iako je točno da je okrivljeni I. V. M. neosuđivana osoba, potrebno je imati na umu da se protiv istog vodi više kaznenih postupaka pred Općinskim sudom u Splitu i to: zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. (optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu; dalje u tekstu: ODO Split, broj KMP-DO-368/2015 od 27. srpnja 2016.), kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. (optužnica ODO Split broj KMP-DO-158/14 od 10. studenog 2014. koja je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Splitu od 23. prosinca 2015. broj Kov-991/2014), kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. (optužnica ODO Split broj K-DO-1975/15 od 9. lipnja 2016. koja je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Splitu od 12. prosinca 2016. broj Kov-404/2016), kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. (optužnica ODO Split broj KMP-DO-122/2014. od 16. listopada 2014. koja je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Splitu od 24. kolovoza 2014. broj Kov-937/2014) i kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. (optužnica ODO Split broj KMP-DO-296/2015. od 27. studenog 2015. koja je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Splitu od 16. ožujka 2016. broj Kovm-126/2015).

 

Protiv okrivljenog I. K. vode se kazneni postupci pred Općinskim sudom u Splitu i to: zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. (optužnica ODO Split broj KMP-DO-368/2015 od 27. srpnja 2016.) i kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11 (optužnica ODO Split broj KMP-DO-122/2014. od 16. listopada 2014. koja je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Splitu od 24. kolovoza 2014. broj Kov-937/2014), time da je okrivljeni I. K. prethodno pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje (presudom Općinskog suda u Splitu od 1. srpnja 2016. broj Kmp-83/16) za koje mu je izrečena uvjetna osuda, a kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku je počinjeno za vrijeme roka provjeravanja po toj osudi.

 

Dakle, iako vođenje drugog kaznenog postupka ne može biti, samo za sebe, dostatna okolnost koja pokazuje da je netko sklon činjenju kaznenih djela, jer bi to bilo protivno načelu presumpcije nevinosti okrivljenika, imajući u vidu brojnost postupaka u tijeku, vrste kaznenih djela u odnosu na koja se ti kazneni postupci vode, kao i okolnost da su okrivljeni I. V. M. i okrivljeni I. K. sada osnovano sumnjivi i za počinjenje težeg kaznenog djela i to kaznenog djela ubojstva u pokušaju, a okrivljeni I. K. je i prethodno osuđivan, onda su sve to one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će ovi okrivljenici, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

 

Na kraju, uzimajući u obzir značaj i brojnost okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenici boravkom na slobodi počiniti kazneno djelo, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je protiv njih i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok se ista svrha ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, i to kako predloženim jamstvom (koje okrivljeni I. V. M. nudi u iznosu od 50.000,00 kuna, a okrivljeni I. K. u iznosu od 20.000,00 kuna), tako ni mjerama opreza. Pri tome je potrebno istaknuti da visina jamstva, prema odredbi članka 102. stavka 2. ZKP/08. mora odgovarati težini kaznenog djela, osobnim okolnostima te imovnom stanju okrivljenika, a što predloženi iznosi jamstva svakako nisu, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. žalbe okrivljenika valjalo odbiti.

 

Zagreb, 24. svibnja 2017.