Broj: Kž 198/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 11. travnja 2017. broj Kv-I-41/17 (K-4/15), o odbijanju prijedloga za određivanje istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se žalba optuženog M. S., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. S. zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2KZ/11. i kaznenog djela pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. i članka 38. KZ/11., a protiv optužene A. S. zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, odbijen je prijedlog za određivanje istražnog zatvora protiv optuženog M. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a pod točkom II. izreke su, na temelju članka 98. stavka 2. točki 1. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), protiv optuženog M. S. određene mjere opreza zabrane napuštanja boravišta u O. G., i privremeno oduzimanje putne isprave za prijelaz državne granice. Nadalje, određeno je da će mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude s time da će se, u slučaju nepridržavanja mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. S. po branitelju, odvjetniku D. P., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači "te odbije prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Splitu za određivanjem istražnog zatvora i predloženih mjera opreza, podredno da se ukine rješenje Županijskog suda u Splitu, broj Kv-I-41/17 od 11. travnja 2017. godine pod točkom II. i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, budući da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti iz čl. 123. ZKP-a.".

Žalba je osnovana.

Naime, obrazlažući razloge kojima se rukovodio prilikom određivanja mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točki 1. i 7. ZKP/08. kao zamjene za istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. prvostupanjski sud je prvo utvrdio postojanje osnovane sumnje da je optuženi M. S. počinio inkriminirana mu kaznena djela kao opće pretpostavke primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. ZKP/08. Potom je, u odnosu na postojanje onih osobitih okolnosti iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., prvostupanjski sud naveo da optuženi M. S. nije pristupio na rasprave određene za 30. lipnja 2016., 18. siječnja 2017. i 28. veljače 2017. pa zaključuje da je optuženik "očito u bijegu", s obzirom da ima prebivalište u Latviji, a obvezao se da će se odazivati na sve pozive suda putem svog branitelja, odvjetnika D. P. Na kraju, prvostupanjski sud zaključuje da se svrha primjene mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. može ostvariti i primjenom mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točki 1. i 7. ZKP/08.

Međutim, u pravu je žalitelj kada navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o tome da je optuženi M. S. očito u bijegu jer ima prebivalište u Republici Latviji na adresi ... u R., a to iz razloga jer je okolnost prebivališta optuženika na toj adresi sudu već bila poznata tijekom postupka, budući da su mu na tu adresu dostavljane, i optužnica na odgovor, kao i pozivi za rasprave još od 2015., pri čemu je i optužnicu i pozive za rasprave optuženik uredno primao.

Nadalje, a u odnosu na navod da bi optuženi M. S. očito bio u bijegu jer nije pristupio na rasprave određene za 30. lipnja 2016., 18. siječnja 2017. i 28. veljače 2017., potrebno je napomenuti da je na rasprave 18. siječnja i 28. veljače 2017. pristupio branitelj optuženog M. S., odvjetnik D. P.., koji je neposredno u spis predao medicinsku dokumentaciju za optuženika ispričavajući njegov nedolazak, a tu dokumentaciju je potom koristio stalni sudski vještak radi vještačenja raspravne sposobnosti optuženika. K tome, optuženi M. S. je pristupio na rasprave 9. studenog 2015., 16. rujna 2016. i 27. listopada 2016. koje su i održane, a na raspravi 16. rujna 2016. je upozoren u smislu članka 404. stavka 3. ZKP/08. da sud može odlučiti da se rasprava provede i u odsutnosti uredno pozvanih optuženika jer se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do 12 godina, a optuženici su upozoreni da im se može suditi u odsutnosti i oni su se očitovali o optužnici u prisutnosti branitelja.

Prema tome, okolnost nepristupa optuženika na rasprave na rasprave 18. siječnja i 28. veljače 2017., u ovom konkretnom slučaju sama za sebe, u izostanku nekih drugih okolnosti, ne može biti osnov za zaključak da bi optuženi M. S. bio u bijegu. Pogotovo stoga što on ima prijavljeno prebivalište na kojem živi i na kojem prima sudska pismena kao i pozive, usprkos toga što se radi o prebivalištu u inozemstvu. Stoga se postavlja i pitanje osnovanosti izrečene mjere opreza zabrane napuštanja boravišta optuženog M. S. na adresi na kojoj taj optuženik uopće ne živi.

Slijedom navedenog, a na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., trebalo je žalbu optuženika prihvatiti, ukinuti pobijano rješenje te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će uzeti u obzir sve primjedbe istaknute u ovom rješenju te će ponovno ocijeniti sve one odlučne okolnosti o kojima ovisi ocjena o postojanju opasnosti od bijega optuženika, a samim time i o potrebi te svrhovitosti primjene mjera opreza te će donijeti novo i na zakonu utemeljeno rješenje.

Zagreb, 26. svibnja 2017.