Broj: Kž 196/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog K. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog K. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21. travnja 2017. broj Kov-Iz-16/17 (Kov-41/17), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog K. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog K. P. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 278. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11, a protiv okrivljenog J. L., okrivljenog D. J. i okrivljenog I. B. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog K. P., okrivljenog J. L., okrivljenog D. J. i okrivljenog I. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok im je pod točkom II. izreke u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni K. P. po branitelju, odvjetniku I. K., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i protiv okrivljenog K. P. ukine istražni zatvor, podredno da se istražni zatvor zamjeni jamstvom.

Žalba nije osnovana.

Naime, okrivljeni K. P. ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda smatrajući da ne postoje one osobite okolnosti koje upućuju na to da bi on, u slučaju puštanja na slobodu, ponovio kazneno djelo, a što obrazlaže time da je priznao počinjenje kaznenog djela te izrazio kajanje i žaljenje za učinjenim kao i da se u istražnom zatvoru nalazi duže od pet mjeseci, a koje vrijeme je na njega utjecalo "da osvijesti neprihvatljivost vlastitog ponašanja te da se ubuduće kloni istog".

Protivno tim žalbenim navodima okrivljenika, ispravno je prvostupanjski sud cijenio da realna i konkretna opasnost da će okrivljeni K. P., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, u prvom redu proizlazi iz njegove dosadašnje osuđivanosti. Naime, okrivljenik je višestruko osuđivana osoba (izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika, list 428. spisa) od čega četiri puta zbog kaznenih djela protiv imovine (i to zbog kaznenog djela razbojništva, kaznenog djela teške krađe, pomaganja u kaznenom djelu teške krađe i kaznenog djela krađe) te zbog kaznenog djela ugrožavanja opće sigurnosti ljudi i imovine, kaznenog djela ubojstva u pokušaju, kaznenog djela nasilničkog ponašanja, kaznenog djela zlouporabe opojnih droga i kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu.

Sada se okrivljenik ponovno javlja kao osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela protiv imovine i to razbojništva u pokušaju, kao i kaznenog djela krivotvorenja isprave, pa to pokazuje upornost okrivljenika u činjenju kaznenih djela kao i da dosad izrečene kazne, pa i bezuvjetne kazne zatvora, na njega nisu utjecale da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

Kada se navedene okolnosti dovedu u vezu s načinom počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljeni K. P. sada osnovano sumnjiv i to kaznenog djela razbojništva u pokušaju, a koje karakterizira međusobna organiziranost i prethodna podjela uloga okrivljenika, onda sve te okolnosti pokazuju visok stupanj kriminalne volje u počinjenju kaznenog djela za koje je okrivljenik sada osnovano sumnjiv.

Dakle, sve navedene okolnosti, a imajući u vidu i to da je okrivljeni K. P. nezaposlen, bez prihoda i imovine, u svojoj ukupnosti, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

Isto tako, imajući na umu značaj i brojnost okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljeni K. P., u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se ista svrha primjene istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. za sada ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera, kako jamstvom, tako ni mjerama opreza, a kako to okrivljenik predlaže u žalbi.

Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodom o tome da je dosadašnji boravak okrivljenika u istražnom zatvoru dulje od pet mjeseci u dovoljnoj mjeri utjecao na njega da shvati neprihvatljivost svog ponašanja. Isto tako, što se tiče navoda o priznanju kaznenog djela i iskazanom kajanju, priznanje kaznenog djela i iskazano kajanje jesu okolnosti koje raspravno vijeće, ako utvrdi da je okrivljenik počinio kazneno djelo, može cijeniti prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne, dok to nisu okolnosti koje, kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, utječu na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti na strani okrivljenog K. P.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenog K. P. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 26. svibnja 2017.