Broj: Kž 195/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. svibnja 2017. broj Kv-I-94/17 (K-31/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. B. zbog dva kaznena djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11, pod točkom I. izreke, na temelju 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 te mu je pod točkom II. izreke u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. B. po braniteljici I. K., odvjetnici iz Z., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Naime, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. B., prvostupanjski sud, protivno žalbenim prigovorima, s pravom nalazi u činjenici da je optuženik, prema izvatku iz kaznene evidencije, već osuđivana osoba, između ostalog, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede, dakle, kaznenog djela s elementima nasilja. To ukazuje da prijašnje osude nisu utjecale na njega na način da uskladi svoje ponašanje sa zakonom i suzdrži se od daljnjeg protupravnog postupanja, već je, naprotiv, njegovo ponašanje progrediralo, budući da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je u jednom danu počinio čak dva kaznena djela teškog ubojstva iz bezobzirne osvete.

Kada se pri tome ima na umu način počinjenja terećenih mu kaznenih djela, koji upućuje na bešćutnost i odlučnost u protupravnom postupanju i visok stupanj kriminalne volje, ali i rezultati psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da je optuženika osoba poremećene strukture ličnosti na razini emocionalno nestabilnog, graničnog (borderline) tipa koji se manifestira izljevima ljutnje koji mogu dovesti do nasilja ili eksplozivnog ponašanja, pri čemu su osobe s tim poremećajem nestabilne u međuljudskim odnosima, impulzivne i nepredvidive, imaju intenzivan strah od napuštanja te čine u tom pravcu velike napore da bi izbjegle napuštanje manifestirajući često neprimjereni bijes koji se javlja kod prekida veze, pa tako i djela koja su optuženiku stavljena na teret proizlaze iz njegove osnovne strukture ličnosti te dugotrajne senzibiliziranosti prema ponašanju svoje djevojke, ali i mnogih institucija koje su odgovorne za njegovo dijete, zbog čega je za pretpostaviti da je između optuženika i oštećenika došlo do neke konfliktne situacije u kritično vrijeme što je djelovalo u pravcu porasta već nagomilane afektivne tenzije kod optuženika i do slabljenja obrambenih mehanizama i oslobađanja agresije počinjenjem terećenih djela, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da izložene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje ukazuju da kod optuženika postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi počiniti isto ili slično kazneno djelo.

Slijedom navedenog, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da će se isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08, kao najstrože mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela. Naime, imajući na umu kvalitetu i značaj okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne bi mogla ostvariti njegovom zamjenom nekom drugom, blažom mjerom, kako to neosnovano predlaže optuženik u svojoj žalbi.

Budući da adekvatna zdravstvena skrb optuženiku može biti pružena unutar zatvorskog sustava, kako je to uostalom i vidljivo iz dosadašnjeg tijeka kaznenog postupka, žalbene tvrdnje optuženika da mu je potrebno adekvatno liječenje, nemaju značaja na pravilnost pobijane odluke.

Budući da ni ostalim žalbenim navodima kojima se upire na osobne i obiteljske prilike optuženika, osobito na novonastalu okolnost da je njegovo maloljetno dijete upućeno u dom za nezbrinutu djelu jer se majka djeteta nije mogla o njemu brinuti, nemaju utjecaja na pravilnost prvostupanjske odluke, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. svibnja 2017.