Broj: Kž 200/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog B. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 11. svibnja 2017. broj Kv I-53/17, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog B. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. B., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. te kaznenog djela rodoskvrnuća iz članka 179. stavka 1. KZ/11., a protiv optužene M. B., zbog kaznenog djela neprijavljivanja počinjenog kaznenog djela iz članka 302. stavaka 1. i 4. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog B. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. B. po branitelju, odvjetniku T. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da donese rješenje "kojim prihvaća žalbu okrivljenika te ukida rješenje o produljenju istražnog zatvora Županijskog suda u Splitu Kv I-53/17 od 11. svibnja 2017. god. te isti zamjenjuje jednom od zakonskih mjera opreza".

Žalba nije osnovana.

Naime, nije u pravu žalitelj kada žalbom upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. smatrajući da pobijano rješenje "nema razloga o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, a suviše toga o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika".

Protivno istaknutom žalbenom navodu, prvostupanjski sud je, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, dao dovoljne, određene i jasne razloge za svoju odluku, i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koji se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere te mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pri tome navedeni razlozi nisu proturječni niti izreci pobijanog rješenja, a niti međusobno.

Nadalje, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodom žalitelja kojim osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi B. B., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo proizlaze iz načina počinjenja terećenih mu kaznenih djela, njihovog broja i prirode. Ovo iz razloga jer se optuženom B. B. potvrđenom optužnicom stavlja na teret da je inkriminiranog dana u obiteljskom stanu na adresi prebivališta u S., dok se u stanu nalazio s djetetom, kćerkom J. B., rođenom 30. srpnja 1999., htijući se spolno zadovoljiti, istoj prišao i obujmio ju rukama oko struka, čemu se ona protivila pokušavajući ga odmaknuti i istrgnuti se, u čemu ju je spriječio bacivši je na kauč na koji je pala na leđa, a potom ju nasilno skinuo tako da je ostala gola. Potom ju je držeći jednom rukom pritisnutu na kauču, drugom rukom skinuo svoje hlače i gaćice, pa nakon što je dijete počelo vikati i dozivati u pomoć, desnom rukom joj pokrio usta sprječavajući je u dozivanju pomoći, nakon čega je svojim tijelom legao na istu onemogućivši joj u potpunosti pružanje bilo kakvog otpora i svojim spolnim organom prodro u njeno spolovilo govoreći joj da "muči" i pri tome nastavio prodirati u njeno spolovilo. Nakon što je ona opet pokušala vikati, stavio joj ponovno dlan na usta i prisiljavao ju da ga gleda u oči dok obavlja spolni odnos, a potom pomaknuo dlan s njenih usta pokušavajući ju poljubiti u usta, nakon čega je izvadio svoj spolni organ iz njezinog spolovila i ejakulirao po njenom tijelu, te se udaljio.

Dakle, imajući na umu način i okolnosti počinjenja kaznenih djela za čije počinjenje je optuženik osnovano sumnjiv, pri čemu se tereti za počinjenje dva kaznena djela i to teškog kaznenog djela protiv spolne slobode i kaznenog djela rodoskvrnuća, počinjenih u obiteljskom domu, na štetu kćerke, u vrijeme kada su majka i brat žrtve bili odsutni, onda su to one osobite okolnosti, koje usprkos neosuđivanosti optuženika, ukazuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će optuženi B. B., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Pri tome je potrebno naglasiti da okolnost što je dijete J. B. povjereno na skrb i brigu djedu i baki po majci i trenutno ne živi u obiteljskom domu u S., nego u mjestu P., iznad T., a s obzirom na kriminalnu količinu koju za koju je optuženik osnovano sumnjiv da ju je ispoljio u protupravnom postupanju na štetu djeteta, ne dovodi u sumnju postojanje realne i konkretno predvidive bojazni od nastavka činjenja istih ili istovrsnih kaznenih djela na strani optuženog B. B.

Stoga je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u cilju otklanjanja iteracijske opasnosti, a ista se svrha za sada ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, odnosno primjenom mjera opreza koje optuženik predlaže u žalbi.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 30. svibnja 2017.