Broj: KŽ 201/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Lidije Grubić Radaković kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog F. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okrivljenog Ž. I. podnesenih protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 5. svibnja 2017. broj Kov-Us-Iz-32/17 (Kov-Us-17/17), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 31. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog Ž. I. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog F. P. i okrivljenog M. T. zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela iz članka 257. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela iz članka 294. stavka 1. u vezi s člankom 52. i člankom 329. stavkom 1. točkama 2. i 3. KZ/11. te kaznenog djela iz članka 264. stavka 1. KZ/11., protiv okrivljenog I. M. zbog kaznenog djela iz članka 293. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 291. stavaka 1. i 2. KZ/11. u vezi s člankom 52. i člankom 329. stavkom 1. točkama 3. i 4. KZ/11., protiv okrivljenog M. P. i okrivljenog Ž. I. zbog kaznenog djela iz članka 257. stavka 1. u vezi s člankom 52. i člankom 329. stavkom 1. točkom 2. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 264. stavka 1. KZ/11., a protiv okrivljenog V. K. zbog kaznenog djela iz članka 257. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 52. i člankom 329. stavkom 1. točkom 2. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog F. P. i okrivljenog Ž. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja određeno je da se istražni zatvor protiv okrivljenog F. P. može zamijeniti jamstvom u iznosu od 701.000,00 kuna, te je radi osiguranja tražbine u iznosu od 701.000,00 kuna za korist Republike Hrvatske, na ime jamčevine određena uknjižba založnog prava na nekretnini u vlasništvu K. P. iz N. V., upisane u z.k.ul. broj ..., k.o. V., k.č. broj ... i ... upisane pod rednim brojem 1. i 2., koja u naravi predstavlja sjenokošu, gospodarske zgrade i dvorište u V. B., ukupne površine 1244 čhv, na nekretnini u vlasništvu J. K. iz N. V., upisane u z.k.ul. ..., k.o. V. k.č. broj ... u naravi voćnjak u T. površine 87 čhv, k.č. broj ... u naravi oranica u T. površine 40 čhv, k.č. broj ... u naravi kuća i dvor u T. površine 122 čhv, k.č. broj ... u naravi oranica u T. površine 69 čhv, k.č. broj ... u naravi oranica u P. površine 1091 čhv, upisanoj pod rednim brojem 1, 2, 3, 4, 5 ukupne površine 1409 čhv, na nekretnini u vlasništvu M. P. iz N. V., upisane u z.k. ul. broj ..., k.o. V., k.č. broj ... upisane pod rednim brojem 1 koja u naravi predstavlja kuću, dvorište i livadu u M. površine 384 čhv. Na kraju, pod točkom III. izreke pobijanog rješenja, okrivljenom F. P. i okrivljenom Ž. I. u istražni zatvor uračunato je vrijeme lišenja slobode od 8. prosinca 2016. pa nadalje.

Protiv točke II. tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, bez izričitog navođenja žalbene osnove, a iz sadržaja žalbe proizlazi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor protiv okrivljenog F. P. ne može zamijeniti jamstvom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio i okrivljeni Ž. I., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da "Vrhovni sud Republike Hrvatske razmotri ovu žalbu, da istu prihvati te odredi da se IV. okrivljenik može braniti sa slobode".

Žalbe nisu osnovane.

Naime, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odredio da se mjera istražnog zatvora protiv okrivljenog F. P. može zamijeniti mjerom jamstva u iznosu od 701.000,00 kuna, koja se sastoji u uknjižbi založnog prava na nekretninama u vlasništvu K. P., J. K. i M. P., koje su pobliže opisane u točki II. izreke pobijanog rješenja.

Pri tome, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da se ista svrha istražnog zatvora protiv okrivljenog F. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može ostvariti jamstvom u iznosu od 701.000,00 i to zasnivanjem založnog prava na nekretninama u vlasništvu K. P., J. K. i M. P., nije dovedena u sumnju žalbenim navodom državnog odvjetnika o tome da je prvostupanjski sud precijenio značaj neosuđivanosti tog optuženika kao i vremena koje je isti proveo u istražnom zatvoru, a podcijenio okolnosti težine i načina počinjenja kaznenih djela te osobe okrivljenika. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud, odlučujući o tome da li se ista svrha primjene istražnog zatvora protiv okrivljenog F. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može postići jamstvom u iznosu od 701.000,00 kuna i to zasnivanjem založnog prava na nekretninama u vlasništvu K. P., J. K. i M. P. cijenio, ne samo težinu i okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je F. P. osnovano sumnjiv te okolnosti njegove neosuđivanosti i vremena provedenog u istražnom zatvoru, a kako to navodi državni odvjetnik, već i to da se radi o obiteljskom čovjeku koji je oženjen i otac troje djece, a u zalog se daju nekretnine u vlasništvu članova njegove obitelji, od čega su dvije obiteljske kuće u kojima žive upravo članovi njegove obitelji.

Stoga, a imajući na umu obvezu suda da pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza, po službenoj dužnosti, pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom (članak 95. stavak 1. ZKP/08.) i odredbu članka 124. stavka 2. ZKP/08. prema kojoj izreka rješenja o istražnom zatvoru, osim podataka iz članka 272. stavka 1. ZKP/08. sadrži, između ostalog, i visinu jamstva i oblik polaganja jamčevine koji mogu zamijeniti istražni zatvor, pravilno je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju odredio da se svrha istražnog zatvora protiv okrivljenog F. P. može postići i jamstvom u iznosu od 701.000,00 kuna zasnivanjem založnog prava na nekretninama u vlasništvu K. P., J. K. i M. P. Pri tome je prvostupanjski sud, imajući na umu odredbu članka 102. stavka 2. ZKP/08., ispravno visinu jamstva odredio s obzirom na težinu kaznenih djela stavljenih na teret okrivljenom F. P., njegove osobne okolnosti, kao i njegovo imovno stanje.

Okrivljeni Ž. I. upire u žalbi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje smatrajući pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da se u odnosu na njega ista svrha istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. ne može postići jamstvom u iznosu od 108.000,00 kuna i to zasnivanjem založnog prava na nekretnini njegove izvanbračne supruge, pri čemu ističe da on ne može ponuditi jamstvo u višem iznosu budući da nema novčanih sredstava.

Međutim, usprkos manjoj kriminalnoj količini koja se podignutom optužnicom inkriminira okrivljenom Ž. I. i to u odnosu na okrivljenog F. P., pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se svrha primjene istražnog zatvora protiv okrivljenog Ž. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. ne može postići ponuđenim jamstvom u iznosu od 108.000,00 kuna, a koji se sastoji u zasnivanju založnog prava na nekretnini njegove izvanbračne supruge. Ovo iz razloga jer je okrivljeni Ž. I. višestruko osuđivana osoba zbog kaznenih djela nedozvoljene trgovine, teških krađa, krivotvorenja, napada na službenu osobu, krađe, lažnog prijavljivanja kaznenog djela, teške tjelesne ozljede i povrede dužnosti uzdržavanja. Dakle, okrivljeni Ž. I. je već suđen zbog istovrsnog kaznenog djela za koje je sada osnovano sumnjiv (nedozvoljena trgovina), a pri tome su predmetom kaznenih djela nedozvoljene trgovine za koja je pravomoćno osuđen bili upravo duhan, odnosno duhanske prerađevine. Stoga je opravdano prvostupanjski sud zaključio da je okrivljeni Ž. I., ne samo osoba na koju dosadašnje kazne nisu utjecale da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama, već se radi o specijalnom povratniku, pa je neosnovan žalbeni navod da kod njega ne postoji realna opasnost od ponavljanja djela, pogotovo imajući na umu da je nezaposlen i bez prihoda.

Prema tome, neosnovani su žalbeni prigovori okrivljenog Ž. I. kojima upire na nejednako i nepravedno postupanje prvostupanjskog suda prema njemu i to neprihvaćanjem ponuđenog jamstva u iznosu od 108.000,00 kuna, a prihvaćanjem jamstva u iznosu od 701.000,00 kuna u odnosu na okrivljenog F. P.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima državnog odvjetnika i okrivljenog Ž. I. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 31. svibnja 2017.