Broj: Kž 203/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Lidije Grubić Radaković kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Š., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli – Pola od 4. svibnja 2017. broj Kv I-87/17 (K-2/17-222), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 31. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog I. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. Š., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11. i članka 118. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. Š. po braniteljici, odvjetnici M. B., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine bez vraćanja na ponovno odlučivanje i odredi puštanje osumnjičenika na slobodu, a podredno da se istražni zatvor zamjeni određivanjem mjere jamstva uz primjenu mjera opreza kao njegovih uvjeta“.

Žalba nije osnovana.

Naime, optuženi I. Š., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda. Međutim, budući da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i u pogledu posebne pretpostavke, te potom ispravno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv optuženika, to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

Pri tome pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju opširnim žalbenim navodima optuženika kojima osporava postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke određivanja, odnosno produljenja istražnog zatvora tvrdeći da "ne postoje dokazi iz kojih bi proizlazilo postojanje osnovane sumnje da bi on počinio kaznena djela za koja ga se tereti", dajući svoju ocjenu dokaza pribavljenih tijekom istrage.

Suprotno takvim žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da je optuženi I. Š. počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj K-DO-28/2016 od 16. veljače 2017. koja je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Puli-Pola od 30. ožujka 2017. broj Kov-2/17-205, kao i dokaza pribavljenih tijekom provedene istrage, a na kojima se optužnica i temelji. Pri tome se napominje da je prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru potrebno utvrditi postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela, a što je prvostupanjski sud i učinio, dok će ocjenu izvedenih dokaza dati raspravno vijeće prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženika nakon provedene rasprave. Stoga su žalbeni navodi optuženika o nepostojanju osnovane sumnje kao opće pretpostavke istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., neosnovani.

Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi optuženika kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda o tome da se u ovom konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora ne bi mogla postići primjenom blažih mjera, kako jamstvom, tako i primjenom mjera opreza. To iz razloga jer je pravilno prvostupanjski sud utvrdio postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi I. Š., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, a koje nalazi u okolnostima i načinu počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, njegovoj prethodnoj osuđivanosti, činjenici da su ova djela počinjena u roku provjeravanja po prethodnoj osudi, prekršajnoj kažnjavanosti optuženika i za prekršaje protiv javnog reda i mira, kao i osobnim prilikama optuženika (bez imovine, neprijavljeno zaposlen kod oca u obrtu). Prema tome, imajući na umu prethodne okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi I. Š., u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i da se svrha daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a s obzirom na značaj tih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 31. svibnja 2017.