Broj: Kž 205/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 4. svibnja 2017. broj Kv I-17/2017-6 (K-6/2017), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. lipnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. G., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2., u vezi sa člankom 154. stavkom 1. točkom 2. KZ/11. te u vezi sa člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. te zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11., protiv optuženika je produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i lišenja slobode od 20. svibnja 2016., pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. G. po branitelju, odvjetniku B. K., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine u cijelosti pobijano rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Kv I-17/2017-6 (K-6/2017) od 4. svibnja 2017. godine, te da ukine istražni zatvor okrivljeniku D. G. ili da se prema istom istražni zatvor zamijeni jamstvom iz čl. 102. ZKP/08 ili nekom blažom mjerom opreza sukladno čl. 98. st. 2. ZKP/08.“

Žalba nije osnovana.

Naime, optuženi D. G., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da „više ne egzistira opći uvjet za produljenje istražnog zatvora“ pri čemu ne obrazlaže što upućuje na takav zaključak. Isto tako smatra da ne postoji niti poseban uvjet, odnosno one osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela od strane optuženog D. G., obrazlažući to već ranije istaknutim žalbenim navodima da optuženik nije osuđivan za kaznena djela za koja se vodi ovaj postupak, odnosno za kaznena djela protiv života i tijela.

Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, i to kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koji se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. pa da je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i u pogledu neprihvatljivosti zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama, kako jamstvom, tako i mjerama opreza.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da osnovana sumnja da je optuženi D. G. počinio kazneno djelo teškog ubojstva iz koristoljublja iz članka 111. točke 4. KZ/11. te teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. proizlazi iz potvrđene optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

Okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će optuženi D. G., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, prvostupanjski sud, u prvom redu, nalazi u činjenici višestruke kaznene osuđivanosti optuženika. Naime, optuženi D. G. je osuđivan zbog različitih kaznenih djela (prijevara, prijetnji, razbojništva, krivotvorenja isprava), pri čemu su prema njemu primjenjivane uvjetne osude te su mu izricane i kazne zatvora. Iako je u pravu optuženik kada u žalbi ističe da do sada nije osuđivan zbog kaznenih djela kakva mu se sada stavljaju na teret, iz navedenog je vidljivo da je osuđivan zbog kaznenih djela s elementima nasilja te djela kojima je svojstveno pribavljanje imovinske koristi. Prema tome, očigledno je da se radi o povratniku (iako ne specijalnom) kojeg ranija pravomoćna osuđivanost nije poučila o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela niti je utjecala na njega da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom, već je, naprotiv, njegovo kriminalno ponašanje progrediralo, s obzirom na to da se sada tereti za počinjenje težih kaznenih djela.

Imajući na umu izložene okolnosti, ocjena je i ovog suda je protiv optuženika daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna, dok se ista svrha za sada ne bi mogla postići blažim mjerama iz ZKP/08., pa tako ni jamstvom koje optuženik predlaže u žalbi.

Neprihvatljiv je i žalbeni navod optuženika da se njegov boravak u istražnom zatvoru, u kojem se nalazi od 20. svibnja 2016., pretvorio u izdržavanje kazne zatvora, čime upire na povredu načela razmjernosti. To iz razloga što se kod ocjene povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08, vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pa uzevši u obzir sve navedeno, ovaj drugostupanjski sud nalazi da za sada nije došlo do povrede tog načela.

Slijedom navedenog, a s obzirom na to da optuženik žalbenim navodima nije učinio upitnim osnovanost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 2. lipnja 2017.