Broj: Kž 208/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. C., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 26. svibnja 2017. broj Kv I-20/17.-5, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. lipnja 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba optuženog R. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

"Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog R. C., zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavcima 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi R. C. po branitelju, odvjetniku M. M., zbog, a kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada navodi da razlozi za produljenje istražnog zatvora u pobijanom rješenju nisu u dovoljnoj mjeri obrazloženi, upirući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, prvostupanjski sud je, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, dao dovoljne, određene i jasne razloge za svoju odluku i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koji se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također, prvostupanjski je sud valjano obrazložio zašto smatra da mjeru istražnog zatvora u konkretnom slučaju nije prihvatljivo zamijeniti blažim mjerama.

Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju ni žalbenim prigovorom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je ispravno prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da je optuženi R. C. počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici poslovni broj K-DO-10/17 od 22. ožujka 2017., koja je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kov-7/17. od 15. svibnja 2017., odnosno dokaza pribavljenih tijekom provedene istrage, a na kojima se optužnica i temelji.

Neosnovani su i žalbeni navodi optuženika kojima osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora ne bi mogla postići primjenom blažih mjera, kako jamstvom, tako i primjenom mjera opreza, s obzirom na to da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi u slučaju puštanja na slobodu optuženi R. C. ponovio kazneno djelo. Naime, postojanje realne i konkretne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela od strane optuženog R. C., u slučaju njegovog puštanja na slobodu, prvostupanjski sud prvenstveno nalazi u činjenici njegove dosadašnje osuđivanosti, a kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije (list 110. spisa), iz kojeg je vidljivo da je optuženi R. C. u dva navrata osuđen i to zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva u pokušaju i kaznenog djela razbojništva. Dakle, radi se o kaznenim djelima istovrsnim kaznenom djelu za koje je sada osnovano sumnjiv, pa to pokazuje da prethodno izrečene kazne nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na optuženika da svoje postupanje uskladi s društvenim normama, a na to nije mogao utjecati, suprotno žalbenom navodu optuženika, niti njegov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru u kojem se nalazi nešto duže od tri mjeseca. Isto tako, prvostupanjski je sud okolnost optuženikove dosadašnje osuđivanosti ispravno povezao s time što je optuženik nezaposlen i bez prihoda, pa sve te okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će optuženi R. C., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

Isto tako, imajući na umu značaj i brojnost izloženih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi R. C., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 2. lipnja 2017.