Broj: Kž 212/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. A. G., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 12. svibnja 2017. broj Kov-Us-2/2017-8., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. lipnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog I. A. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. A. G., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 1. i 2. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.) te je okrivljeniku u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 15. studenog 2016. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni I. A. G. po branitelju, odvjetniku B. K., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom "da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine u cijelosti pobijano rješenje Županijskog suda u Osijeku broj: 4 kov-Us-2/2017-8 od 12. svibnja 2017. godine, te da ukine istražni zatvor okrivljeniku I. A. G. ili da se prema istom istražni zatvor zamijeni jamstvom iz čl. 102. ZKP/08 ili nekom blažom mjerom opreza sukladno čl. 98. st. 2. ZKP/08."

Žalba nije osnovana.

Naime, okrivljeni I. A. G., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda smatrajući da ista ne opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv tog okrivljenika iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Međutim, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i posebnih pretpostavki te potom ispravno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

Pri tome, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je okrivljeni I. A. G. počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret podignutom optužnicom nije dovedena u sumnju paušalnim žalbenim navodom okrivljenika da više ne egzistira opći uvjet za produljenje mjere istražnog zatvora. Suprotno tom žalbenom navodu, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljeni I. A. G. počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz podignute optužnice, kao i dokaza na kojima se optužnica temelji.

Nadalje, okrivljeni I. A. G. žalbenim navodima osporava postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će on u slučaju puštanja na slobodu pobjeći, kao i ponoviti kazneno djelo.

Suprotno takvim žalbenim navodima, a imajući na umu da je okrivljeni I. A. G. državljanin Republike Bugarske u kojoj ima i prebivalište na adresi S., V. T., a nije vezan za područje Republike Hrvatske niti životno niti poslovno, pri čemu je u trenutku uhićenja bio samo u prolasku kroz Republiku Hrvatsku, navedene okolnosti dovedene u vezu s okolnostima počinjenja i težinom inkriminiranog mu kaznenog djela, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će on, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći i postati nedostupan pravosudnim tijelima u cilju izbjegavanja kaznenog progona. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud produljio mjeru istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1 ZKP/08., u cilju otklona postojeće opasnosti od bijega.

Isto tako, uzimajući u obzir težinu i okolnosti počinjenog kaznenog djela za koje je okrivljeni I. A. G. osnovano sumnjiv, a koje karakterizira organiziranost, prijevoz droge preuređenim vozilom kroz više država s ciljem njezine daljnje preprodaje na ilegalnom tržištu zapadne Europe, kao i da se radi o velikoj količini droge tipa heroin od 29,889 kilograma upakirane u 60 paketa, to su okolnosti koje dovedene u vezu s time da je isti nezaposlen i prima socijalnu pomoć, u svojoj ukupnosti opravdavaju bojazan da će okrivljenik, puštanjem na slobodu, ponoviti kazneno djelo, unatoč tome što je prema podacima iz spisa (izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, list 326. spisa) okrivljenik neosuđivan. Stoga je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u cilju otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

U odnosu na žalbeni prigovor okrivljenog I. A. G. kojim predlaže primjenu mjere opreza ili jamstvo koje je spreman ponuditi „zajedno sa svojim rođacima (…) u novčanom iznosu koji odredi sud“, potrebno je napomenuti da značaj i brojnost okolnosti koje upućuju na opasnost da će on na slobodi ponoviti kazneno djelo, odnosno pobjeći, dovode do zaključka da se za sada svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti blažim mjerama i to, kako jamstvom, tako i mjerama opreza, a kako je to utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud.

Neosnovan je i žalbeni navod okrivljenog I. A. G. kojim upire na povredu načela razmjernosti tj. da se njegovim boravkom u istražnom zatvoru od 15. studenog 2016. istražni zatvor pretvorio u izdržavanje kazne. Naime, kod ocjene povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pa uzevši u obzir sve navedeno, ovaj drugostupanjski sud nalazi da dosadašnjim boravkom okrivljenika u istražnom zatvoru u trajanju skoro 7 mjeseci za sada nije došlo do povrede tog načela.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. lipnja 2017.