Broj: Kž 213/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. G., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 23. svibnja 2017. broj Kov-4/17-12, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. lipnja 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba okrivljenog I. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. G., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; nastavno: ZKP/08.). Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. ožujka 2017. pa nadalje, pod točkom III. određeno je da uplata jamstva u iznosu 200.000,00 kuna može zamijeniti istražni zatvor, a pod točkom IV. odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenika za određivanje mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni I. G. po braniteljici, odvjetnici M. A., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom "da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu okr. I. G. i predmet vrati na ponovljeno odlučivanje ili podredno ukine istražni zatvor, te u odnosu na okrivljenika odredi jednu ili više mjera opreza iz čl. 98. ZKP-a kao zamjenu za istražni zatvor".

              Žalba nije osnovana.

Naime, okrivljeni I. G. žalbenim navodima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju nalazi tome što, prema njegovom mišljenju, pobijano rješenje ne sadržava relevantne i dostatne razloge na temelju kojih se produljenje istražnog zatvora može ocijeniti opravdanim i nužnim. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je dao dovoljne i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama i to, kako one koji se odnose na zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje kao opće pretpostavke određivanja, odnosno produljenja istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i onim osobitim okolnostima koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će okrivljeni I. G., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo. Također, prvostupanjski je sud valjano obrazložio zašto smatra da mjeru istražnog zatvora u konkretnom slučaju može zamijeniti blaža mjera i to jamstvo u iznosu od 200.000,00 kuna.

Ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije nađeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. 

Tako osnovana sumnja da je okrivljeni I. G. počinio inkriminirano mu kazneno djelo razbojništva proizlazi iz podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj K-DO-9/2017-37 od 16. svibnja 2017., kao i dokaza na kojima se optužnica temelji i to, kako personalnih, tako i materijalnih dokaza.

One osobite okolnosti koje upućuju na razborito predvidivu opasnost da će okrivljeni I. G., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, proizlaze, u prvom redu, iz njegove dosadašnje osuđivanosti. Naime, okrivljeni I. G. je višestruko osuđivana osoba zbog kaznenih djela protiv imovine (razbojničke krađe, razbojništva, teških krađa i krađa), pri čemu je on sada osnovano sumnjiv za počinjenje imovinskog kaznenog djela. I ne samo da se ponovno javlja kao osnovano sumnjiv zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine. Pri tome treba naglasiti da se okrivljenik javlja kao osnovano sumnjiv zbog počinjenja istovrsnog kaznenog djela  (razbojništvo). Stoga je opravdano zaključiti da se radi o specijalnom povratniku. Okrivljeniku su za počinjena kaznena djela izricane kazne zatvora, pa očito niti izrečene kazne zatvora nisu utjecale na njega da svoje postupanje uskladi s društvenim normama.

Stoga, kada se dosadašnja osuđivanost okrivljenika dovede u vezu s okolnostima i načinom počinjenja kaznenog djela za koje je sada osnovano sumnjiv, kao i okolnošću da je okrivljenik, prema vlastitom iskazivanju, nezaposlen, bez prihoda i bez imovine, a uzdržava se od socijalne pomoći, onda su to sve one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realne i konkretne opasnosti da će okrivljeni I. G., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, upravo radi pribavljanja materijalnih sredstava.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud, postupajući sukladno odredbi članka 95. i članka 102. stavka 2. ZKP/08. ocjenjivao i da li se svrha primjene istražnog zatvora  protiv okrivljenog I. G. može postići blažom mjerom i odlučio da primjenu mjere istražnog zatvora, u cilju otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, može zamijeniti jamstvo u iznosu od 200.000,00 kuna. Navedeni iznos, prvostupanjski sud je odmjerio sukladno, ne samo imovnom stanju okrivljenika, a na koje okrivljenik žalbom upire ističući da je nezaposlen, bez prihoda i imovine, već i težinom kaznenog djela. Pri tome svakako treba istaknuti i osobne okolnosti okrivljenika kod kojih se ističe njegova dosadašnja osuđivanost.

Isto tako, imajući na umu dosadašnju osuđivanost okrivljenika zbog kaznenih djela protiv imovine, kao i okolnost da je protiv njega u tijeku i kazneni postupak pred Općinskim sudom u Osijeku, također zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo razbojništva, onda je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se svrha primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog I. G., ne bi mogla postići primjenom mjera opreza iz članka 98. KZ/11., a kako to predlaže okrivljenik.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. lipnja 2017.