Broj: Kž 227/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. D., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 2. lipnja 2017. broj Kov-Iz-22/17 (Kov-51/17), o ukidanju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. lipnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje na način da se protiv okrivljenog D. D. produljuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08).

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. D., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 125. stavka 1. točke 1. ZKP/08. ukinut je istražni zatvor protiv okrivljenika, dok je pod točkom II. izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 125. stavka 2. ZKP/08., određeno da će se okrivljeni D. D. pustiti na slobodu odmah nakon obavijesti žrtvi o ukidanju istražnog zatvora okrivljeniku, a najkasnije do isteka dana u kojem je doneseno rješenje o ukidanju istražnog zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i okrivljeniku produlji istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Žalba je osnovana.

Protivno tvrdnjama iz pobijanog rješenja, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, opravdano državni odvjetnik ističe da u odnosu na okrivljenog D. D. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Naime, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da postoji osnovana sumnja da je okrivljeni D. D. počinio inkriminirano mu kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., kao opća pretpostavka primjene mjere istražnog zatvora, a koja proizlazi iz podignute optužnice, kao i dokaza na kojima se optužnica temelji i koje je prvostupanjski sud, u obrazloženju pobijanog rješenja, i naveo.

Međutim, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda o tome da ne postoje razlozi koji opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., jer, kako se to navodi u obrazloženju pobijanog rješenja, način počinjenja kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti podignutom optužnicom ne odstupa od uobičajenog načina počinjenja ove vrste kaznenih djela, niti ukazuje na postojanje izraženijeg stupnja kriminalne volje, uz okolnost da je okrivljenik priznao počinjenje kaznenog djela i da je neosuđivana osoba. Navedeno, kako to navodi prvostupanjski sud, upućuje da se radi o ekscesu u životu okrivljenika, a vrijeme u trajanju od mjesec dana koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru na istog je u dovoljnoj mjeri utjecalo da shvati nedopuštenost svog ponašanja. Na kraju, prvostupanjski sud je uzeo u obzir i da je okrivljenik zaposlen u noćnom klubu, s mjesečnim primanjem od 3.500,00 kuna, te da je stekao zanimanje instalatera montera i da u vlasništvu ima osobni automobil, a što sve upućuje na to da je okrivljenik osoba koja sredstva za život ne pribavlja isključivo činjenjem kaznenih djela.

Suprotno navedenim razlozima, pravilno je žalitelj istaknuo da način počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljeni D. D. osnovano sumnjiv karakterizira to da je kazneno djelo počinjeno na vrlo grub i nasilan način, pri čemu je upravo okrivljeni D. D. osnovano sumnjiv da je ozlijedio zaštitara i otuđio službeni pištolj zaštitara, a koji je prilikom pretrage doma i drugih prostorija okrivljenika pronađen i od njega oduzet. Stoga se može osnovano zaključiti da je okrivljenik zadržao službeni pištolj zaštitara smatrajući da se njime može ponovno poslužiti prilikom počinjenja kaznenog djela. Pri tome, počinjenjem terećenog mu kaznenog djela, otuđen je značajan novčani iznos, a u njegovom počinjenju je sudjelovala još jedna osoba za koju dosad nije utvrđen identitet.

Navedeno upućuje da je osnovni motiv počinjenja kaznenog djela, za koje se okrivljeni D. D. tereti, pribavljanje novčanih sredstava, pa sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti, usprkos okrivljenikovoj neosuđivanosti i tome što je zaposlen s mjesečnim primanjima od 3.500,00 kuna, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će okrivljeni D. D., boravkom na slobodi, ponoviti kazneno djelo.

Jednako tako, što se tiče priznanja kaznenog djela, navedeno predstavlja okolnost koju raspravno vijeće, ako utvrdi da je okrivljenik počinio kazneno djelo, može cijeniti prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne. Dakle, to nije okolnost koja bi, kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, uz činjenicu boravka okrivljenika u trajanju od mjesec dana u istražnom zatvoru, utjecala na otklanjanje iteracijske opasnosti na strani okrivljenog D. D.

Budući da sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod okrivljenika, to je, protivno stavu prvostupanjskog suda, protiv okrivljenika i nadalje nužna primjena mjere pritvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok se ista svrha za sada ne može ostvariti nekom od blažih mjera predviđenih ZKP/08.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. lipnja 2017.