Broj: Kr 1/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv stranca P. K., radi krivičnog djela iz čl. 206. st. 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije, odlučujući po službenoj dužnosti o rješenju Županijskog suda u Bjelovaru od 6. lipnja 2017. broj Kv I-29/2017-14, u sjednici održanoj 6. srpnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim je rješenjem, na temelju čl. 35. st. 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04 – dalje u tekstu: ZOMPO), odbijena zamolba Ministarstva pravde Republike Srbije, za izručenje stranca P. K., radi predaje Osnovnom sudu u Nišu i izvršenju kazne zatvora u trajanju dvije godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Osnovnog suda u Nišu, broj 1Spk-5/2015 od 6. veljače 2015, zbog krivičnog djela razbojništva iz čl. 206. st. 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije.

Kako je nadležni sud utvrdio da nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je, u smislu čl. 55. st. 1. ZOMPO-a, izrazilo mišljenje da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 18. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju od 29. lipnja 2010. koji  je, s obzirom da se radi o bilateralnom ugovoru dviju država po pravnoj snazi iznad ZOMPO-a, te predložilo ukidanje rješenja.

Rješenje Županijskog suda u Bjelovaru nije na zakonu osnovano.

Odredbom čl. 18. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju (koji je na snazi od 29. lipnja 2010., a Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske ga je objavilo u Zbirci međunarodnih ugovora), reguliraju se posebni slučajevi zbog kojih se odbija izručenje. Ovom je odredbom Ugovora razrađena odredba čl. 35. st. 2. ZOMPO-a na način da se izručenje neće dopustiti za djela za koja je prema pravu obiju država ugovornica propisana kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, u najduljem trajanju pet godina i ako bi izručenje očito posebno teško pogodilo osobu čije se izručenje traži. U konkretnom slučaju, za kazneno djelo razbojništva, prema čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona RH ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) propisana je kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, a prema čl. 206. st. 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije, za krivično djelo razbojništva propisana je kazna zatvora od dvije do dvanaest godina. Dakle, premda prema pravu obiju država ugovornica propisana kazna zatvora za odnosno kazneno djelo premašuje pet godina, prvostupanjski sud nije dopustio izručenje stranca, a u svojim razlozima zašto je odbio zamolbu Ministarstva pravde Republike Srbije zanemario je citiranu odredbu čl. 18., koju treba promatrati u svezi čl. 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju.

Nadalje, prvostupanjski sud je propustio razmotriti dopis Općinskog suda u Bjelovaru (list 41 spisa) iz kojeg proizlazi da se protiv stranca P. K. vodi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Bjelovaru, pod brojem K-523/2016, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11. Stranac je bio uredno pozvan, ali na raspravu nije pristupio a izostanak nije opravdao. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske tvrdi da mu je stavljeno na teret kazneno djelo počinjeno na području Republike Hrvatske i na štetu državljanina Republike Hrvatske. Nadalje, prema dopisu Policijske postaje V. (list 102 spisa), stranac P. K. je prekršio mjeru opreza, te napustio boravište u B.

Okolnost da se protiv stranca P. K. vodi kazneni postupak morala je biti prvostupanjskom sudu poznata, ali je propustio o njoj voditi računa.

Vođenje kaznenog postupka protiv stranca čije se izručenje traži, odlučna je činjenica koja predstavlja razlog za odgodu izručenja Republici Srbiji, sukladno odredbi čl. 19. st. 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju, odnosno, pod određenim pretpostavkama predstavlja razlog za odbijanje izručenja, sukladno čl. 35. st. 1. toč. 5. ZOMPO-a.

S obzirom na izložene propuste prvostupanjskog suda, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14) odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 6. srpnja 2017.