Broj: Kž 210/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 218. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje u tekstu: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 9. svibnja 2017. broj Kv I-61/15 (K-29/13), o odbijanju prijedloga optuženog D. B. za ukidanje jamstva i odbijanju prijedloga državnog odvjetnika za naplatu jamstva u korist proračuna te određivanje istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. srpnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje pod točkama II. i III. izreke rješenja te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. B. i optuženog L. M., zbog četiri kaznena djela iz članka 218. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/97., a protiv optuženog D. B. i zbog kaznenih djela iz članka 216. stavka 1. KZ/97., članka 221. stavka 1. KZ/97. i članka 331. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12.), pod točkom I. izreke pobijanog rješenja odbijen je prijedlog optuženog D. B. za ukidanje jamstva određenog rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zadru od 13. svibnja 2013. broj Kir-147/13. Pod točkom II. izreke odbijen je prijedlog državnog odvjetnika za donošenje rješenja o propasti jamstva određenog protiv optuženog D. B. rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zadru od 13. svibnja 2013. broj Kir-147/13, a pod točkom III. izreke odbijen je prijedlog državnog odvjetnika da se optuženom D. B., na temelju članka 104. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), odredi istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv točki II. i III. tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odredi naplata jamstva u korist proračuna te optuženom D. B. odredi istražni zatvor.

Žalba je osnovana.

Obrazlažući razloge kojima se rukovodio prilikom odbijanja prijedloga državnog odvjetnika za donošenje rješenja o propasti jamstva i određivanju istražnog zatvora optuženom D. B., prvostupanjski sud je naveo da nema uvjeta za donošenje takvog rješenja jer okolnost da je protiv optuženog D. B. u međuvremenu određen istražni zatvor rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-484/17, odnosno produljen rješenjem istog suda broj Kir-638/17, ne znači da je taj optuženik počinio drugo kazneno djelo. Naime, prema stavu prvostupanjskog suda optuženi D. B. nije pravomoćno proglašen krivim za počinjenje drugog kaznenog djela, pa time nisu ostvarene pretpostavke za postupanje suda primjenom odredbe članka 104. stavka 2. ZKP/08.

Međutim, u pravu je žalitelj kada navodi da je zaključak prvostupanjskog suda pogrešan.

Naime, prema odredbi članka 104. stavka 2. ZKP/08. ako optuženik postupi protivno uvjetima rješenja o jamstvu, rješenjem će se odrediti naplata iznosa jamstva u korist proračuna, a protiv optuženika će se odrediti istražni zatvor, dok su člankom 102. stavkom 1. ZKP/08. određeni uvjeti jamstva. Tako su kao uvjeti jamstva određeni optuženikovo obećanje da se neće kriti i bez odobrenja napustiti boravište, da neće ometati kazneni postupak i da neće počiniti novo kazneno djelo time da uz jamstvo sud može odrediti jednu ili više mjera opreza kao uvjet jamstvu (članak 102. stavak 4. ZKP/08.). Stoga je pogrešan stav prvostupanjskog suda da jamstvo može propasti tek kada se pravomoćno utvrdi da je optuženik počinio novo kazneno djelo. Nasuprot tome, dovoljno je utvrditi da je protiv optuženika započeo drugi kazneni postupak za namjerno kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti, pri čemu se ne presumira da je to djelo počinjeno, već se zbog osnovane sumnje o nastavku kriminalnog ponašanja gubi povjerenje da će optuženik poštivati uvjete jamstva, iako je to obećao.

Slijedom navedenog, a na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., trebalo je žalbu državnog odvjetnika prihvatiti, ukinuti pobijano rješenje pod točkama II. i III. izreke te predmet u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će uzeti u obzir sve primjedbe istaknute u ovom rješenju te će ponovno, a nakon što utvrdi sve odlučne činjenice o kojima ovisi zaključak da li je optuženi D. B. postupio protivno uvjetima rješenja o jamstvu, ocijeniti osnovanost prijedloga državnog odvjetnika te će nakon toga donijeti novo na zakonu utemeljeno rješenje koje će valjano obrazložiti.

Zagreb, 7. srpnja 2017.