Broj: Kž 249/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema maloljetnom M. V., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 28. lipnja 2017. broj Kvm-4/17, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, u sjednici održanoj 10. srpnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba maloljetnog M. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, nakon podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije protiv maloljetnog M. V., zbog četiri kaznena djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i jednog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 5. u vezi stavka 1. i članka 34. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 67. stavka 3. u vezi s člankom 66. stavkom 1. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“, broj 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15. - dalje u tekstu: ZSM) produljen je istražni zatvor protiv maloljetnog M. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. -  dalje u tekstu: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetni M. V. po braniteljici, odvjetnici Z. J., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i istražni zatvor prema maloljetniku ukine, odnosno da se isti zamijeni nekom od mjera opreza.

Žalbe nije osnovana.

Naime, maloljetni M. V., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda smatrajući da ne postoje one osobite okolnosti koje upućuju na to da bi on, u slučaju puštanja na slobodu, ponovio kazneno djelo, a što obrazlaže time da je neosuđivan, da je svjestan svojih postupaka i da isto nema namjeru ponavljati, a da se neće vratiti u zajedničko kućanstvo s oštećenicom niti na bilo koji način stupiti s njom u kontakt. Također, navodi da su ga posljedice vođenja ovog postupka teško pogodile, a što je rezultiralo njegovim narušenim psihičkim zdravljem, pa ga je neophodno pustiti na slobodu i na taj način vratiti u normalni život gdje bi nastavio liječenje.

Protivno žalbenim navodima maloljetnika, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio da realna i konkretna opasnost da će maloljetni M. V., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, proizlazi iz upornosti i bezobzirnosti počinjenja kaznenih djela za čije počinjenje je maloljetnik osnovano sumnjiv, a koja su počinjena na štetu njegove maloljetne sestre s kojom živi u zajedničkom domaćinstvu. K tome, kaznena djela su počinjenja u obitelji koja je u tretmanu Centra za ... Š.

Stoga, a uzimajući u obzir navedene okolnosti počinjenja kaznenih djela za čije počinjenje je maloljetnik osnovano sumnjiv, a radi se o teškim kaznenim djelima spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, te dovodeći ih u vezu s načinom njihovog počinjenja kao i brojnosti djela te vremena njihovog počinjenja (razdoblje od veljače 2016. do ožujka 2017.), sve su to one osobite okolnosti koje, usprkos tome što nije do sada tretiran, upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će on, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

Isto tako, imajući na umu značaj i brojnost okolnosti koje upućuju na opasnost da će maloljetni M. V., u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je primjena mjere istražnog zatvora prema maloljetniku iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna i da se ista svrha, za sada, ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera, kako jamstvom, tako ni mjerama opreza, a kako to maloljetnik predlaže.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima maloljetnog M. V. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 10. srpnja 2017.