Broj: Kž 253/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. R. (drugog imena M. M.), zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 20. lipnja 2017. broj K-2/2017-45, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. srpnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. R. (drugog imena M. M.) kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. R. (drugog imena M. M.), zbog dva kaznena djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. u vezi s člankom 51. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) te je ujedno na temelju članka 131. stavka 3. ZKP/08. određeno da će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. R. (drugog imena M. M.) po branitelju, odvjetniku M. K., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se „pobijano rješenje ukine i odbije prijedlog za produljenje istražnog zatvora.“.

Žalba nije osnovana.

Iako optuženik navodi da se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, iz sadržaja žalbe proizlazi da osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda. Međutim, prvostupanjski sud je ispravno vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj opstojnosti mjere istražnog zatvora te potom ispravno zaključio da protiv optuženika i nadalje postoje razlozi za primjenu te mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a što je i valjano obrazložio.

Naime, odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio dva kaznena djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. na način i pod okolnostima kako je to navedeno u potvrđenoj optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu od 20. siječnja 2017. broj K-DO-27/2016-102 proizlazi upravo iz dokaza na kojima se optužnica temelji. Pri tome je potrebno istaknuti da je prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora potrebno utvrditi postojanje odgovarajućeg stupanja osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela, a što je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju i utvrdio. Naime, prvostupanjski sud je obrazložio da prema podacima sadržanim u optužnici i iz dokaza koji su provedeni u dosadašnjem tijeku rasprave proizlazi osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela, pa nije u pravu optuženik kada navodi da se iz pobijanog rješenja ne može zaključiti na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud zaključio da osnovana sumnja postoji.

Daljnjim žalbenim navodima optuženik daje ocjenu dokaza, osporavajući da bi iz njih proizlazili elementi kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv, ali ni tim žalbenim razlozima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, jer će ocjenu dokaza dati raspravno vijeće prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženika, a nakon provedene rasprave.

Neosnovan je i žalbeni navod optuženika da ne postoje one posebne okolnosti koje opravdavaju daljnje produljenje istražnog zatvora, a čime osporava postojanje opasnosti da će, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo. Suprotno tom žalbenom navodu, one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realne i konkretne opasnosti da će, u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo proizlaze iz njegove dosadašnje osuđivanosti i to pretežito zbog kaznenih djela imovinskog karaktera, pri čemu mu se u ovom postupku stavlja na teret da je počinio dva kaznena djela protiv života i tijela s motivom koristoljublja. Osim toga, optuženik je prema izvatku iz prekršajne evidencije u više navrata osuđivan zbog prekršaja protiv javnog reda i mira te zbog nasilja u obitelji, dakle, prekršaja sa elementima nasilja. Navedeno upućuje na zaključak da ranija osuđivanost nije utjecala na optuženika da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom, budući da je njegovo kriminalno postupanje progrediralo jer mu se sada na teret stavljaju daleko teža kaznena djela. Osim toga, načinom počinjenja na teret mu stavljenih kaznenih djela optuženik je iskazao upornost, bezobzirnost i viši stupanj kriminalne volje u svom protupravnom postupanju, što također potkrepljuje postojanje opasnosti od ponavljanja djela na njegovoj strani.

Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je optuženik osoba s dijagnosticiranim poremećajem ličnosti koji predstavlja kombinaciju disocijalnog i emocionalno nestabilnog-graničnog tipa koje, između ostalog, karakterizira manjak odgovornosti i nepoštivanje socijalnih normi, pravila i obveza, niži prag tolerancije na frustracije i niski prag za očitovanje agresije, uključujući i nasilje, nepostojanje osjećaja krivnje ili nemogućnost učenja na iskustvu, poglavito kazni, nedostatak odgovornosti i smanjena kritičnost. Time je samo dodatno pojačana iteracijska opasnost utvrđena kod optuženika.

Stoga sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na zaključak da će optuženi M. R. (drugog imena M. M.), u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, pa je prvostupanjski sud opravdano produljio primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Na kraju, uzimajući u obzir brojnost i značaj okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo, i ovaj drugostupanjski sud je stava da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika nužna i da se ista svrha radi koje je optuženiku produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., za sada, ne bi mogla ostvariti primjenom neke od blažih mjera predviđenih ZKP/08.

Niti načelo razmjernosti, a na čiju povredu upire optuženik žalbenim prigovorom o šestomjesečnom trajanju istražnog zatvora, nije dovedeno u pitanje. Naime, prilikom ocjene o eventualnoj povredi ovoga načela, treba uzeti u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se prema raspoloživim podacima može očekivati u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 12. srpnja 2017.