Broj: Kž 271/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. K., zbog kaznenog djela iz čl. 153 st. 1 u vezi s čl. 152 st. 1 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 27. ožujka 2017 godine broj K-8/14, u sjednici održanoj 13. srpnja 2017 godine,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

              Presudom Županijskog suda u Dubrovniku na temelju čl. 453 t. 3 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) opt. S. K. oslobođen je od optužbe za kazneno djelo iz čl. 153 st. 1 u vezi čl. 152 st. 1 KZ/11.

              Protiv ove presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske,  kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

U skladu s odredbom čl. 474 st. 1 ZKP/08 spis je dostavljen na razgledavanje Državnom  odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja za sada pogrešno utvrdio činjenično stanje iz razloga što je zanemario činjenicu da je oštećenica po vještacima psihologu i psihijatru okarakterizirana kao umjereno zaostala osoba koja ima problema s komunikacijom, a zatim ih je sasvim paušalno, ne ulazeći u detaljnu analizu svjedočkih iskaza, ocijenio neuvjerljivima zbog različitosti u iskazivanju. 

Naime, oštećenica J. S. ispitana je u svojstvu svjedoka u istražnom postupku pred Općinskim državnim odvjetništvom u Dubrovniku dana 21. siječnja 2014 godine (list 46 do 57 spisa), nakon čega je u fazi rasprave odbijala ne samo davanje iskaza, već i bilo kakvu komunikaciju. Razlozi takvog ponašanja oštećenice proizlaze iz vještačkog nalaza i zaključaka psihologa i psihijatra, a iz kojih proizlazi da se radi o osobi koja je umjereno duševno zaostala na razini djeteta u dobi od šest do devet godina, dakle s intelektualnim problemima zbog čega je otežana komunikacija, jer dosta toga u razgovoru ne razumije, ima blokove u mišljenju, nerazumijevanje pitanja, no vještakinje su suglasne da temeljem kriterija za utvrđivanje vjerodostojnosti  iskaza, iskaz ošt. J. S. spada u kategoriju vjerojatno vjerodostojnog iskaza. Prema tome, očito je da odbijanje iskazivanja na raspravi s obzirom na njeno ponašanje (bježanje na putu do suda, gledanja u pod u sudnici bez izgovorene riječi, nemogućnost prisilnog dovođenja na raspravu zbog hospitalizacije na Odjelu psihijatrije uslijed duševnog rastrojstva zbog pokušaja suicida - list 234 spisa), nije izraz njen svijesti i intelektualne volje, što je sud prvog stupnja propustio ocijeniti primjenjujući paušalno čl. 6 st. 3 d Europske konvencije za zaštitu ljudskih prva i temeljnih sloboda, pri čemu  je sasvim zanemarena Direktiva 2012/29/EU koja propisuje prava i zaštitu žrtava u kaznenim postupcima. Na taj način  propušteno je čak i čitanje na raspravi iskaza oštećenice danog u istrazi sukladno odredbi čl. 431 st. 1 t. 3 ZKP/08, pri čemu se unatoč tome što ovaj dokaz na raspravi nije proveden, citiraju zaključci vještaka psihologa i psihijatra koji se odnose upravo na način i kvalitetu njenog iskazivanja, pa je nejasan taj dio obrazloženja presude, jer se radi o kontrolnom dokazu pri ocjeni personalnog dokaza koji u ovom slučaju nije proveden.

              Nadalje, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da se u razlozima presude navode zbirno razlozi o nepodudarnosti u iskazima troje svjedoka bez valjane analize njihovih iskaza koje su dali tijekom postupka, s konstatacijom da se radi o „svjedocima iz druge ruke“, iz čega bi proizlazilo da za sud već sama ta okolnost, ukazuje na njihovu nevjerodostojnost. Nejasno je također obrazloženje prvostupanjskog suda zbog čega su odbijeni dokazni prijedlozi državnog odvjetnika i obrane da se ispitaju u svojstvu svjedoka A. K., M. V., M. M. i S. G. jer „oni nisu bili u sobi neposredno“ s optuženikom i oštećenicom, te kako se radi o „kategoriji posrednih svjedoka“ koji „nemaju ništa posebno ni kvalitetno i činjenično iznijeti“. Neovisno o okolnosti da kod ovakve vrste kaznenih djela u pravilu nema neposrednih očevidaca, što prvostupanjski sud zanemaruje, svi ovi svjedoci ispitani su u istrazi, a u razlozima prvostupanjske presude, iako ovi dokazi nisu provedeni, daje se na opisani način ocjena njihovih iskaza kroz ocjenu njihove kvalitete. Tu je potrebno istaknuti da svi svjedoci, uključujući oštećenicu i optuženika, dijele boravište u tzv. hotelu V. kao osobe pod socijalnom skrbi, te daju vrlo iscrpne iskaze o međusobnim odnosima, ponašanjima i neposrednim saznanjima od oštećenice odmah po događaju o kojem ona govori i za koji je podnijela kaznenu prijavu, zbog čega se ne može govoriti o „svjedocima iz druge ruke“, kako to nekritički vrednuje bez prave analize sud prvog stupnja. Naprotiv, upravo analizom i ocjenom iskaza svih ispitanih svjedoka, sud prvog stupnja je trebao ocijeniti vjerodostojnost iskaza oštećenice i osnovanost obrane optuženika i na taj način potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje, pri čemu sasvim sigurno, na osnovi svega izloženog, ne bi došlo do povrede konfrontacijskog prava, kako to za sada pogrešno tumači sud prvog stupnja.

              Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, te prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i to pred potpuno izmijenjeno vijeće.

              U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će, nakon što provede sve do sada provedene i raspoložive dokaze na koje je ukazano ovim rješenjem, njihovom temeljitom analizom i ocjenom, potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje, te izvesti valjane zaključke koje će u svim odlučnim činjenicama obrazložiti i na taj način donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu.   

Zagreb, 13. srpnja 2017