Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž-Us 94/2017 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž-Us 94/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božićević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. T. J. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 328. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama okr. Z. N., okr. A. B., okr. D. K., okr. J. S., okr. S. D., okr. D. R. i okr. I. V., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 4. travnja 2017. br. Kov-Us-8/2016, u sjednici održanoj 13. srpnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe okr. Z. N., okr. A. B., okr. D. K., okr. J. S., okr. S. D., okr. D. R. i okr. I. V., kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 351. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) odbijeni su, kao neosnovani, prijedlozi okr. T. J., okr. D. M., okr. Z. N., okr. A. B., okr. D. K., okr. J. S., okr. B. Š., okr. D. G., okr. A. Ž., okr. S. M., okr. N. V., okr. D. R., okr. I. V., za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza, svih posebnih dokaznih radnji nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, te tajnog praćenja i tajnog snimanja osoba. Istim je rješenjem, kao neosnovan, odbijen prijedlog okr. V. K. za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza, onih posebnih dokaznih radnji nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, koje su u odnosu na okr. D. M. i okr. V. K. navedene na str. 72. do 104. obrazloženja optužnice. Pobijanim rješenjem je odbijen prijedlog okr. S. D. za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza, onih posebnih dokaznih radnji nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, koje su navedene na str. 69. do 71. obrazloženja optužnice, kao što je odbijen i prijedlog okr. M. B. za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza, onih posebnih dokaznih radnji nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu u odnosu na okr. T. J., koje su navedene na str. 68. i 69. obrazloženja optužnice. Isto tako, pobijanim je rješenjem odbijen prijedlog okr. D. K. za izdvajanje iz spisa kao nezakonitog dokaza, vage oduzete pretragom doma i drugih prostora.

 

Protiv ovog rješenja optužnog vijeća, žalbe su podnijeli okr. Z. N. putem braniteljice G. L., odvjetnice iz R., okr. A. B. putem branitelja H. B., odvjetnika iz R., okr. D. K. putem branitelja V. i M. M., odvjetnika iz P., okr. J. S. putem branitelja A. Š., odvjetnika iz R., okr. S. D. putem branitelja N. F., odvjetnika iz R., okr. D. R. putem branitelja P. R., odvjetnika iz R. i okr. I. V. putem branitelja A. R., odvjetnika iz R.

 

Sve žalbe imaju suglasan prijedlog usvojiti žalbu, preinačiti pobijano rješenje na način da se izdvoji iz spisa navedeni dokazi kao nezakoniti, odnosno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Spis je na temelju čl. 474. st. 1. u svezi čl. 495. ZKP/08 dostavljen državnom odvjetniku.

 

Žalbe su neosnovane.

 

Nisu u pravu žalitelji, okr. Z. N., okr. A. B., okr. D. K., okr. J. S., okr. S. D., okr. D. R. i okr. I. V., kada tvrde da nalozi suca istrage nisu bili dovoljno i stoga valjano obrazloženi, niti je u pravu opt. D. K. kada tvrdi da je pronađena vaga rezultat nezakonite pretrage, odnosno nisu u pravu okr. S. D., okr. A. B. te okr. D. K. kada tvrde da protiv njih nisu bile niti određene posebne dokazne radnje nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, pa se i zbog toga ne može raditi o nezakonitom dokazu.

 

Nasuprot žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su, u vrijeme određivanja posebnih dokaznih radnji, postojale zakonom propisane pretpostavke za nadzor i tehničko snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu te tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta. S tim u svezi je prvostupanjski sud utvrdio kako iz sadržaja naloga proizlazi postojanje osnova sumnje da su navedene osobe sudjelovale u počinjenju kaznenih djela za koje se posebne dokazne radnje i mogu provesti, kao i nemogućnost provođenja izvida na drugi način.

 

U pravu su žalitelji kada tvrde da nalog nije zakonit ako nema dostatno obrazloženje, odnosno ako se temelji samo na tvrdnji da postoji zahtjev USKOK-a i zakonskom izričaju da se „ ... izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način ...“. U nalogu trebaju biti navedeni podaci u svezi konkretnog predmeta i okolnosti koje ukazuju na osnovanu sumnju da su kaznena djela počinjena, te da izvide kaznenih djela nije moguće provesti na drugačiji način. U pravu su, stoga, kada tvrde kako prethodno odobravanje posebnih dokaznih radnji mora biti obrazloženo, kako bi se moglo ocijeniti da li je uporaba takvih mjera nužna za ostvarivanje legitimnog cilja.

 

U recentnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. br. I Kž-Us 26/2017-5 od 4. svibnja 2017.) izloženo je stajalište kako se naknadnim opravdanjem ne mogu osnažiti neobrazloženi nalozi, jer su takvi nalozi u sukobu s tekstom zakona koji ograničava ostvarivanje diskrecije dodijeljene tijelima javne vlasti, kada je u pitanju provođenje posebnih dokaznih radnji.

 

U ranijoj sudskoj praksi je bilo primjera da su se nalozi temeljili samo na tvrdnji kako postoji zahtjev državnog odvjetnika i na zakonskom tekstu da se izvidi ne mogu provesti na drugi način ili bi to bilo izrazito teško. Naknadnim opravdanjem takvih, u suštini neobrazloženih, naloga ne može se osigurati zaštita od potencijalne zlouporabe. Retroaktivnim dozvoljavanjem provođenja posebnih dokaznih radnji, suprotno pretpostavkama koje su propisane zakonom, otvaraju se vrata proizvoljnosti i ne ograničava se, na zadovoljavajući način, miješenje „ ... u prava građana na poštivanje njihovog privatnog života i dopisivanja ...“.

 

Međutim, u ovom postupku izrađeni nalozi se ne temelje samo na tvrdnji da postoji zahtjev državnog odvjetnika i samo na zakonskom tekstu da se izvidi ne mogu provesti na drugi način.

 

Nasuprot žalbenim tvrdnjama, nalozi koje žalitelji osporavaju i za koje tvrde da se radi o nezakonitim dokazima, sadrže zadovoljavajuću količinu podataka iz kojih proizlazi zašto je miješanje „ ... u privatni život i dopisivanje ... „ bilo nužno za ostvarivanje legitimnog cilja u demokratskom društvu. Nalozi imaju obrazloženja iz kojeg proizlazile informacije vezane uz osobu nad kojom se mjere provode, relevantne okolnosti koje opravdavaju potrebu za nadzorom i tehničkim snimanjem telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, odnosno tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta, imaju sadržaj i opseg posebnih dokaznih radnji kao i vremenska ograničenja. Iz ovih naloga proizlazi da je miješanje u prava pojedinca, u smislu čl. 8. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bilo nužno za ostvarivanje legitimnog cilja, a navodi sadržani u nalozima objektivno su provjerljivi pred drugim sudskim tijelima. Uostalom, činjenica provjerljivosti proizlazi iz pobijanog rješenja, u kojem je prvostupanjski sud analizirao naloge i vrlo detaljno obrazložio zašto je odbio prijedloge okrivljenika za izdvajanja iz spisa posebnih dokaznih radnji.

 

Kako je postupak određivanja i provođenja posebnih dokaznih radnji bio u skladu s pretpostavkama zakonitosti, a što znači da je na odgovarajući način bilo ograničeno miješenje „ ... u prava građana na poštivanje njihovog privatnog života i dopisivanja ...“, žalitelji nisu u pravu kada tvrde da se radi o nezakonitim dokazima.

 

Nije u pravu ni okr. D. K. kada tvrdi da je vaga, privremeno oduzeta od njega, pronađena tijekom nezakonite pretrage.

 

Nasuprot takvoj žalbenoj tvrdnji, iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora je razvidna zakonito provedena pretraga, tijekom koje je u nazočnosti dva svjedoka pretrage pronađena i manja digitalna vaga. Prema sadržaju zapisnika, svjedoci su prije početka pretrage bili upozoreni kako se pretraga provodi i da moraju istovremeno promatrati pretragu. U zapisniku su navedeni pronađeni te privremeno oduzeti predmeti. Iskazi ispitanih svjedoka potvrđuju vjerodostojnost sadržaja zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora, kao i okolnost da su dvojica svjedoka pretrage cijelo vrijeme zajednički, dakle istovremeno, pratili pretragu. Sastavljena je i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, između ostaloga i manje digitalne vage u original kartonskom pakiranju, koju je vlastoručno i bez primjedbi potpisao D. K.

 

Okr. S. D., okr. A. B. i okr. D. K. nisu u pravu kada tvrde da su posebne dokazne radnje rezultirale nezakonitim dokazima između ostaloga i zato što, u odnosu na njih, nisu bili izdani nalozi, već se radilo o tzv. slučajnom nalazu.

 

Nasuprot tvrdnji žalitelja, dokazi pribavljeni provođenjem posebnih dokaznih radnji mogu se valjano upotrijebiti ne samo prema osobi prema kojoj su te radnje naložene, nego i prema nekom drugom počinitelju koji se zatekao u sferi kriminalne djelatnosti osoba prema kojima se provode radnje iz čl. 332. st. 1. ZKP/08. Ovo, naravno, pod pretpostavkom da ta kriminalna aktivnost ulazi u ostvarenje bića kaznenog djela predviđenog katalogom kaznenih djela iz čl. 334. ZKP/08. Kako je to propisano odredbom čl. 335 st. 6. ZKP/08 taj dio snimke će se prepisati i dostaviti državnom odvjetniku i može se upotrijebiti kao dokaz.

 

Imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud odbio sve prijedloge okrivljenika za izdvajanje posebnih dokaznih radnji, kao i vage pronađene pretragom, jer se radi o zakonitim dokazima.

 

S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao izreci.

 

Zagreb, 13. srpnja 2017.

Copyright © Ante Borić