Broj: Kž 345/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika R. K., zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 2. u svezi čl. 154. st. 1. toč. 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. travnja 2017. broj K-58/16, u sjednici održanoj 13. srpnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba optuženika R. K., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

III. Na temelju čl. 484. st. 3. u vezi čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) protiv optuženika R. K. se produljuje istražni zatvor.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom opt. R. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela  iz čl. 154. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. toč. 6. KZ/11, pa je na temelju citiranih zakonskih odredbi osuđen na kaznu zatvora u trajanju pet godina.

 

Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 25. studenog 2015. do 11. ožujka 2016., te od 30. rujna 2016. pa nadalje.

 

Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećenica je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu, a primjenom čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 optuženik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 500,00 kn.

 

Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

 

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

Opt. R. K. je podnio dvije žalbe. Jednu putem braniteljice M. K., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom prihvatiti žalbu i preinačiti presudu na način da se optuženik oslobodi od krivnje, odnosno prihvatiti žalbu, ukinuti presudu te predmet vratiti na ponovnu odluku prvostupanjskom sudu, ali drugom vijeću. Drugu žalbu je optuženik podnio osobno, ne navodeći žalbene osnove, ali je iz sadržaja žalbe razvidno kako osporavajući vjerodostojnost iskaza oštećenice, osporava utvrđeno činjenično stanje.

 

Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba opt. R. K.

 

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik, putem braniteljice M. K., s prijedlogom žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je na  temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

U pravu je optuženik, kada u žalbi tvrdi, da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, za sada, bespredmetna.

 

Kako to iz spisa predmeta proizlazi, iskaz ošt. N. K., s obzirom na raspoložive dokaze, ima svojstvo tzv. odlučujućeg dokaza. Međutim, ova oštećenica "… unatoč brojnim prijedlozima obrane za ponovnim ispitivanjem …" nije bila ispitana na raspravi. Naime, primjenom odredbe čl. 292. st. 4 ZKP/08, provedeno je njeno ispitivanje video-linkom na dokaznom ročištu. Prema rezultatima psihologijskog i psihijatrijskog vještačenja, kod oštećenice nisu utvrđene specifične smetnje na spoznajnom planu, u trenutku predmetnog događanja, koje bi bile forenzički relevantne i dovodile u pitanje njezine sposobnosti za davanje vjerodostojnog iskaza u sudskom postupku u kojem je oštećenica (list 341 spisa).

 

U pravu je žalitelj kako su tijekom ispitivanja oštećenice putem video-linka, bile zamjetne oscilacije u njenom opisivanju odnosnog događaja. Tako je, između ostaloga, tijekom 9. minute ispitivanja iskazala kako se “zezala“ s optuženikom na tramvajskoj stanici i kako joj je on ponudio smještaj i rekao da „  ... ne može ići na cestu spavati ...“, a da bi dvije minute kasnije iskazala da je ona prva pristupila optuženiku s prijedlogom „ ... oko tog spavanja ...“ i upravo se taj dio njenog iskaza nalazi u činjeničnom opisu pobijane presude. Tijekom 15. minute ispitivanja, na izravni upit da li joj je stavljeno " ... nešto na vrat ... " više puta je odgovorila da se ne sjeća, a da bi u 20. minuti ispitivanja opet na poseban upit da li je „ ... optuženik imao kakav predmet, oružje ili oruđe i da li je nešto osjetila ispod vrata ...“, tek tada iskazala da joj je optuženik na vrat stavio nož, pa se i se taj dio njenog iskaza nalazi u činjeničnom opisu pobijane presude, te je determinirao pravnu kvalifikaciju. Tijekom 37. minute opisala je kako je u sobu, u kojoj je bila s optuženikom, u jutro ušao optuženikov cimer "… kao anđeo – nekako smo se kliknuli ... " i rekao optuženiku da je pusti, pa ju je optuženik tada pustio i ona je otišla.

 

S tim u svezi, s pravom optuženik u žalbi ukazuje na iskaz J. J., koga je oštećenica označila kao "anđela", a koji je ovaj jutarnji detalj opisao drugačije. On je iskazao da je doista u jutro došao u sobu gdje je oštećenica spavala, pa je optuženik "… toj ženskoj osobi, koja je spavala dok sam ja došao, rekao da ide i uzme svoje stvari…" (list 287 spisa). Premda je oštećenica decidirano izjavila da je nju optuženik kritične noći više puta silovao, u 37. minuti je iskazala kako je optuženiku govorila da ga voli, u 41. minuti kako se nije opirala, a u 43. minuti kako je glumila da joj je dobro. Svjedok P. D. je iskazao da se njegova soba zidom naslanja na sobu optuženika, i da su se te noći iz optuženikove sobe, s vremena na vrijeme, čuli ženski uzdasi. Svjedok je naglasio kako "… iz onoga što sam čuo, meni nije zvučalo kao da bi se bilo što ružno događalo u sobi, meni je to više ličilo na zvukove normalnog seksualnog odnosa …" (list 157 spisa).

 

Nadalje, žalitelj s pravom tvrdi da je prvostupanjski sud trebao s više pažnje cijeniti iskaz svjedoka A. P., koji je dobro poznavao oštećenicu, a čiji je iskaz u razlozima presude naveden samo u nevažnim fragmentima.

 

Iskazi svjedoka na koje upućuje žalitelj, te sadržaj i način iskazivanja oštećenice, za sada, dovode u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda. Naravno, to ne znači da je time a priori diskvalificirana vjerodostojnost iskaza oštećenice i njena temeljna tvrdnja da ju je optuženik silovao, već je prvostupanjski sud, s više pozornosti, trebao analizirati njezin iskaz, staviti ga u kontekst iskaza kako ostalih ispitanih svjedoka tako i obrane optuženika, te sve utvrđene činjenice povezati u logičnu cjelinu.

 

S obzirom na način prethodnog ispitivanja oštećenice, njene različite odgovore na istovjetna ili slična pitanja, ali i s obzirom na vremenski odmak od odnosnog događaja, nužnim se ukazuje preispitati potrebu njenog ponovnog ispitivanja, suglasno odredbama ZKP/08. S tim u svezi je vještakinja psiholog dr. sc. J. Z. izložila kako oštećenica "… u  trenutku  vještačenja nije bila sposobna iskazivati za potrebe suda … ali to ne znači da u nekom drugom momentu te sposobnosti ne bi imala, jer se radi o varijacijama psihičkog stanja ...“  (list 302 spisa).

 

Imajući u vidu navedeno, u pravu je optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti ukazane povrede. Treba svestrano, a ne tek fragmentarno cijeniti dinamiku cijelog događaja, kako postupke optuženika, tako i postupke oštećenice. Potrebno je savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima. Na temelju takve ocjene, prvostupanjski sud će izložiti sve nesporne činjenice, te određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane. Pri tome, osobito, treba cijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, uz potpunu harmonizaciju izreke i razloga presude koji treba obrazložiti u skladu s odredbom čl. 459. ZKP/08.

 

S obzirom da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru, a prvostupanjska presuda je ukinuta, ovaj je sud u skladu s odredbom čl. 484. st. 3. ZKP/08 ispitao postoje li razlozi za istražni zatvor.

 

Utvrđeno je kako razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 postoje i nadalje.

 

Okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidljive opasnosti od ponavljanja djela, nalaze se u činjenici optuženikove ranije višestruke osuđivanosti. Iz podataka u spisu proizlazi da je pravomoćno osuđivan i to presudom Županijskog suda u Osijeku, na kaznu zatvora u trajanju pet godina zbog kaznenog djela  silovanja iz čl. 188. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), te presudom Županijskog suda u Koprivnici, zbog istovrsnog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju  sedam godina.

 

Navedeno, s obzirom na djelo koje mu se stavlja na teret u ovom kaznenom postupku, predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo, a što opravdava produljenje istražnog zatvora.

 

Imajući u vidu navedeno, a primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 13. srpnja 2017.