Broj: Kž 286/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. J. R., zbog kaznenog djela  iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 37. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 20. travnja 2017. godine broj Kov-12/16, u sjednici održanoj 19. srpnja 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Splitu, rješenjem od 20. travnja 2017. broj Kov-12/16 je na temelju čl. 355. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 -  dalje u tekstu: ZKP/08) obustavio kazneni postupak protiv okr. J. R. zbog kaznenog djela  iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 37. st. 1. KZ/11 po optužnici Županijskog državnog odvjetništva  u Splitu od 11. svibnja 2016. godine broj K-DO-58/15.

 

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik zbog pogrešne primjene kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijano rješenje preinači i potvrdi optužnica.

 

Na temelju čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

U pravu je državni odvjetnik da se kazneni postupak protiv poticatelja može samostalno voditi u situaciji kada je kazneni postupak protiv "glavnog" počinitelja obustavljen zbog odustanka državnog odvjetnika od optužbe. Međutim, državni odvjetnik propušta navesti da tzv. koncepcija relativne akcesornosti prihvaćena u našem pravu predviđa da je glavni počinitelj djelo počinio (ili kažnjiv pokušaj), ali nije potrebno da glavni počinitelj bude i kazneno odgovoran.

 

U konkretnom slučaju protiv glavnog počinitelja osum. D. O. vođena je istraga zbog kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. al. 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97).

 

Državni odvjetnik je podneskom od 30. siječnja 2012. godine broj K-DO-1955/09 odustao od daljnjeg kaznenog progona, na temelju čl. 203. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97).

 

Analizirajući obranu okrivljenika D. O. te u istrazi provedene dokaze, državni odvjetnik je zaključio da se u postupanju okrivljenika nisu ostvarila obilježja kaznenog djela za koje ga se teretilo. Pri tome se pozvao na nalaze i mišljenja dva vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, koji su na ročištu pred istražnim sucem usuglašeni.

 

Iz nalaza i mišljenja navedenih vještaka proizlazi da su dionice malih dioničara koje su prodane novom stjecatelju u trenutku prodaje već bile isplaćene u cijelosti, jer se ne može prenijeti "pravo na dionice", već samo vlasništvo nad dionicama. Kod toga nije od odlučne važnosti datum zaključenja ugovora o prodaji dionica, već dan stjecanja upisa na račun dioničara u tadašnjoj Središnjoj depozitarnoj agenciji (SDA), a prema Zakonu o tržištu vrijednosnih papira.

 

Novi stjecatelj nema pravo na popust iz čl. 32. st. 2. Zakona o privatizaciji ukoliko je došlo do situacije da dionice ne bi bile jednokratno otplaćene u roku od šest mjeseci, međutim, kako navodi državni odvjetnik, iz podataka u spisu ne proizlazi takav osnov stjecanja dionica, jer su sve isplaćene u cijelosti u trenutku prijenosa vlasništva na novog stjecatelja putem SDA.

 

Za Splitsko-dalmatinsku županiju koja je bila upoznata s donošenjem odluke o prodaji dionica uz popust i nije ju osporila, nije nastupila šteta u vezi s ovim transakcijama koje se inkriminiraju D. O., jer joj je u cijelosti isplaćen novac ostvaren prodajom tog dijela dioničkog portfelja, a što je sve utvrđeno provedenim vještačenjima.

 

Vještaci su bili suglasni da se dionice po programu privatizacije V. S. d.d. emitiraju u nematerijaliziranom obliku pa da je za dan stjecanja bitan dan upisa na račun dioničara u tadašnjoj depozitarnoj agenciji, a ne dan sklapanja ugovora o prodaji dionica. Stoga stjecatelju nije prenijeta niti jedna neotplaćena dionica i nije prekršena odredba čl. 5. st. 5. Ugovora o prodaji dionica s popustom.

 

To su razlozi iz kojih je državni odvjetnik odustao od kaznenog progona protiv "glavnog" počinitelja, čijim postupcima sada u podnesenoj optužnici protiv okr. J. R. daje drugačije značenje, bez da bi u tom pravcu raspolagao drugim dokazima. Naprotiv, ranije provedena financijsko-knjigovodstvena vještačenja sada drugačije interpretira, posebno nalaz i mišljenje vještaka Z. K., koji je u međuvremenu umro.

 

S obzirom da nema novih dokaza na temelju kojih bi se postupanju D. O. dalo drugačije značenje u pogledu ostvarenja djela za koje ga se ranije teretilo, u pravu je prvostupanjski sud da u takvoj situaciji nema niti odgovornosti okr. J. R. kao poticatelja i takav zaključak nije s uspjehom osporen žalbenim navodima.

 

Iz navedenih razloga, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 19. srpnja 2017.