Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 260/2017 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 260/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog P. E. L., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 30. lipnja 2017. broj Kov-iz-15/17, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. srpnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba okrivljenog P. E. L. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog P. E. L., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., time da isti traje od 6. lipnja 2017.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni P. E. L. po braniteljici, odvjetnici M. M., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „da ukine istražni zatvor protiv okrivljenog te da naloži (…) mjere opreza, a sve u skladu s načelom razmjernosti i postupnosti.“.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, okrivljeni P. E. L. ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da se ista svrha primjene mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može postići primjenom blažih mjera i to mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 1., 2. i 3. ZKP/08. (zabrane napuštanja boravišta, posjećivanja određenih mjesta i područja te redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu). Okrivljenik to obrazlaže time da je teško narušenog zdravlja, zbog čega mu je potrebno kontinuirano liječenje po neuropsihijatru, a što je znatno otežano njegovim boravkom u istražnom zatvoru.

 

Protivno tim žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud cijenio da realna i konkretna opasnost da će okrivljeni P. E. L., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, proizlazi iz njegove dosadašnje osuđivanosti. Naime, prema podacima iz spisa (izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika, list 46. spisa) proizlazi da je okrivljenik već suđen za istovrsno kazneno djelo, time da mu je izrečena djelomična uvjetna osuda (presuda Županijskog suda u Splitu od 27. listopada 2014. broj K-34/14), a kazneno djelo za koje je sada osnovano sumnjiv je počinjeno u roku provjeravanja po toj presudi. K tome, iz spisa proizlazi da je okrivljeni P. E. L. u dva navrata u neubrojivom stanju počinio protupravna djela i to zakonskih obilježja kaznenog djela razbojništva i zakonskih obilježja kaznenog djela razbojništva u pokušaju. Dakle, okrivljeni P. E. se javlja kao osnovano sumnjiv za počinjenje istovrsnog kaznenog djela i to kaznenog djela protiv imovine, a uzimajući u obzir da je nezaposlen, bez prihoda i vrjednije imovine, onda je i ovaj drugostupanjski sud stava da to pokazuje kontinuitet okrivljenika u činjenju imovinskih kaznenih djela i to radi pribavljanja materijalnih sredstava.

 

Uz navedeno, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra ( list 99. do 105. spisa) proizlazi da je kod okrivljenog P. E. L. dijagnosticiran shizoafektivni poremećaj kao i da je kod njega prisutna konzumacija različitih psihoaktivnih supstancija na razini zlouporabe. Okrivljenik je kaznena djela za koja je sada osnovano sumnjiv počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, a zbog težih duševnih smetnji od kojih boluje kod njega postoji opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela ili kaznenog djela s obilježjima nasilja.

 

Dakle, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će okrivljeni P. E. L., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

 

Kraj takvog stanja stvari, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora prema okrivljenom P. E. L., a u svrhu otklanjanja iteracijske opasnosti, nije dovedena u sumnju žalbenim navodima okrivljenika o potrebi njegovog kontinuiranog neuropsihijatrijskog liječenja i to na slobodi. Upravo suprotno, vještak psihijatar, a s obzirom na okrivljenikovu dijagnozu težeg duševnog poremećaja koja može poticajno djelovati na počinjenje težeg kaznenog djela, predlaže izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja okrivljenika u ustanovi zatvorenog tipa. Stoga se ista svrha daljnje primjene istražnog zatvora protiv optuženog P. E. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera od istražnog zatvora, pa tako ni predloženim mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 1., 2. i 3. ZKP/08.

 

Na pravilnost pobijanog rješenja nije od utjecaja niti okolnost da okrivljenik živi s roditeljima i to sa bolesnom majkom, a da mu je djed u međuvremenu obolio od raka pluća. To iz razloga jer navedene okolnosti ne otklanjaju iteracijsku opasnost na strani okrivljenika. Štoviše, prema podacima u spisu (rješenje Centra za ... S. od 31. siječnja 2014., list 21. spisa) proizlazi da je okrivljenik osoba potpuno lišena poslovne sposobnosti te je pod skrbništvom oca D. E. L.

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 19. srpnja 2017.

Copyright © Ante Borić