Broj: Kž 290/2017-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Miroslava Šovanja i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. A. M., zbog protupravnih djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. srpnja 2017. broj Kv-I-149/17. (K-47/17.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. kolovoza 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog Ž. A. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Ž. A. M., zbog tri protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., a pod točkom II. izreke optuženiku u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 15. veljače 2017. pa nadalje.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi Ž. A. M. po branitelju, odvjetniku N. G., navodeći uvodno da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a predlažući „pobijano Rješenje ukinuti i odrediti mjeru opreza liječenja na slobodi“.

Žalba nije osnovana.

Iako optuženik u uvodnom dijelu žalbe ističe da istu podnosi i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te povrede kaznenog zakona, iz obrazloženja žalbe vidljivo je da se pobija samo pravilnost činjeničnih utvrđenja. Stoga je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. ispitano po službenoj dužnosti te je utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, pri čemu u rješenju ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. niti je istim na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

Osporavajući opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., optuženik u svojoj žalbi prvenstveno pobija postojanje osnovane sumnje da je počinio na teret mu stavljena kaznena djela pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. KZ/11., smatrajući da „…nije moguće odlučivati o osnovanoj sumnji dok se ne utvrdi je li (optuženik) patio od duševnih smetnji predmetne zgode i je li uslijed toga postojala kod optuženika mogućnost formirati namjeru za oduzimanje života, posebice za oduzimanje života službene osobe, za koju ga se tereti u predmetnom postupku“. Nadalje, optuženik u žalbi ističe „Da bi se prema članku 551. ZKP/08 mogao odrediti istražni zatvor, trebalo je utvrditi vjerojatnost da bi optuženik u vrijeme počinjenja djela koje mu se stavlja na teret bio neubrojiv zbog težih duševnih smetnji. Ako bi se utvrdila vjerojatnost da bi optuženik bio neubrojiv, tada se ne bi mogao voditi predmetni postupak jer ne bi postojala namjera optuženika na počinjenje djela koje mu se stavlja na teret.“.

Protivno ovakvim žalbenim navodima, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio te valjano obrazložio, kako postojanje osnovane sumnje kao opće zakonske pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. dostatne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, tako i sve činjenice koje su od značaja kod odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora te pravilno utvrdio da i nadalje postoje razlozi za primjenu te mjere protiv optuženog Ž. A. M. iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. te da se svrha istražnog zatvora produljenog po navedenoj osnovi u ovom stadiju postupka i dalje ne bi mogla postići blažom mjerom.

Naime, u predmetnom je postupku još u stadiju istrage provedeno psihijatrijsko vještačenje te je utvrđeno da optuženik boluje od duševne bolesti shizofrenije paranoidnog tipa, da je raspravno nesposoban te da je djelo koje mu se stavlja na teret u ovom postupku psihopatološki motivirano, budući da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio u akutno psihotičnom stanju kada nije mogao shvatiti značenje svojih postupaka niti vladati svojom voljom, dakle, bio je neubrojiv. Također, iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi i da kod optuženika i nadalje postoji realan rizik od počinjenja jednakog ili težeg kaznenog djela te da mu je u cilju redukcije opasnosti potrebno prisilno liječenje koje, s obzirom na njegovu potencijalnu opasnost, potpunu nekritičnost i nedostatak uvida, svakako treba provoditi u instituciji dok se ne uspostavi dugotrajnija i stabilnija remisija. Zbog svega navedenog državni odvjetnik je, u smislu članka 550. stavka 1. ZKP/08., u optužnici i postavio zahtjev da se nakon rasprave utvrdi da je optuženik protupravna djela počinio u stanju neubrojivosti te da mu se odredi prisilan smještaj prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14.). Prema tome, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da u konkretnoj situaciji i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Ž. A. M. iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., a također je pravilno isključena i primjena mjere opreza liječenja na slobodi optuženika sukladno članku 551. stavku 3. ZKP/08., što je, protivno navodima u žalbi, prvostupanjski sud ispitao i valjano obrazložio.

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. kolovoza 2017.