Broj: Kž 297/17-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. C., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 27. srpnja 2017. broj Kv I-22/2017.-5 (K-6/17.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 23. kolovoza 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog R. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog R. C., zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok je pod točkom II. na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. određeno da istražni zatvor po ovom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi R. C. po branitelju, odvjetniku M. M., ne navodeći izričito žalbene osnove, a predlažući da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog R. C. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije u pravu optuženik kada, tvrdeći u žalbi da razlozi za produljenje mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nisu u dovoljnoj mjeri obrazloženi, očito upire na postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Osporavajući postojanje opasnosti od ponavljanja djela na svojoj strani, a time i opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., optuženik u svojoj žalbi smatra da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom može ostvariti i blažim mjerama te ističe da je vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru utjecalo na njega da shvati pogubnost svojeg ponašanja.

No, protivno ovakvim žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika i nadalje proizlazi prvenstveno iz njegove dosadašnje osuđivanosti i to zbog kaznenih djela pokušaja razbojništva i razbojništva, pri čemu su mu za oba djela izrečene kazne zatvora. Dakle, optuženik je i ranije osuđivan zbog kaznenih djela imovinskog karaktera kakvo mu se i u ovom postupku stavlja na teret pa se radi o specijalnom povratniku. Pritom je optuženik osnovano sumnjiv da je sada mu na teret stavljena kaznena djela počinio otprilike šest mjeseci nakon što je uvjetno otpušten s izdržavanja zatvorske kazne iz ranije pravomoćne presude, što upućuje na zaključak da ranija osuđivanost nije utjecala na njega da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom. Osim toga, iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je kod optuženika razvijena ovisnost politoksikomanskog tipa s dominacijom opijata i alkohola, zbog čega se preporuča izricanje sigurnosne mjere liječenja od droge i to u penalnim uvjetima.

Kada se sve to dovede u međusobnu vezu, a imajući pritom na umu i da je optuženik prema vlastitim navodima, nezaposlen, bez primanja i bez imovine, s obvezom uzdržavanja dvoje maloljetne djece, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da na njegovoj strani postoji visok stupanj vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti ista ili slična kaznena djela, s ciljem pribavljanja financijskih sredstava potrebnih za egzistenciju, ali i za zadovoljenje svojih ovisničkih potreba. Zbog toga je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog R. C. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

Imajući na umu brojnost, kvalitetu i značaj navedenih razloga koji, i prema ocjeni ovog suda, opravdavaju daljnje produljenje istražnog zatvora protiv optuženika radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, ista se svrha, protivno navodima u optuženikovoj žalbi, ne bi za sada mogla ostvariti nekom blažom mjerom predviđenom odredbama ZKP/08., a što je u pobijanom rješenju pravilno utvrdio te valjano obrazložio i prvostupanjski sud. Naime, prema ocjeni ovog suda, a vodeći računa i o vremenu koje je optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru, sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, za sada pretežu nad optuženikovim pravom na slobodu.

Budući da ni daljnjim optuženikovim žalbenim navodima kojima ističe mogućnost sezonskog zaposlenja u restoranu njegove sestre nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. kolovoza 2017.