Broj: Kž 300/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. G., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 8. kolovoza 2017. broj Kv I-28/17-8 (K-6/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. kolovoza 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje na način da se ukida točka III. izreke.

 

Uslijed te odluke, žalba optuženog I. G. u odnosu na jamstvo je bespredmetna.

 

II. U ostalom dijelu žalba optuženog I. G. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. G., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, produljen je istražni zatvor protiv optuženog I. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) te mu je pod točkom II. izreke na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru počevši od 27. ožujka 2017. pa nadalje. Pod točkom III. izreke, određeno je da uplata jamstva u visini od 200.000,00 kuna može zamijeniti istražni zatvor optuženom I. G., dok je pod točkom IV. izreke odbijen kao neosnovan prijedlog optuženog I. G. za određivanje mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08., kojima bi se mogao zamijeniti istražni zatvor.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u točki III., odnosno da se isključi mogućnost zamjene istražnog zatvora jamstvom.

 

Žalbu je protiv navedenog rješenja podnio i optuženi I. G. po braniteljici, odvjetnici M. A., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se istražni zatvor protiv optuženog I. G. ukine te da mu se odredi primjena jedne ili više mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženog I. G. u odnosu na jamstvo bespredmetna, a u ostalom dijelu neosnovana.

 

U odnosu na točku I. izreke

 

S pravom državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja propustio imati u vidu da je 27. srpnja 2017. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 70/17. – dalje u tekstu: ZID ZKP/08.), objavljen u Narodnim novinama 19. srpnja 2017., a kojim je odredba članka 102. stavka 1. ZKP/08. koja se odnosi na mjeru jamstva izmijenjena na način da sada glasi: „Istražni zatvor određen iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točki 1. ovog Zakona može se ukinuti ako okrivljenik ili tko drugi za njega dade jamstvo, a sam okrivljenik obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.“

 

Time je zakonodavac, kako to ispravno ističe državni odvjetnik u žalbi, isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora jamstvom ako je istražni zatvor određen iz razloga predviđenih stavkom 1. točkama 2., 3. i 4. članka 123. ZKP/08., odnosno ograničio je mogućnost primjene jamstva samo na situacije kada je istražni zatvor okrivljeniku određen iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

Prema tome, budući da se mjera jamstva, kao blaža mjera kojom se može ostvariti svrha istražnog zatvora, od stupanja na snagu ZID ZKP/08. može primijeniti samo u slučajevima kada je istražni zatvor protiv optuženika primijenjen zbog opasnosti od bijega, što ovdje nije slučaj, trebalo je žalbu državnog odvjetnika prihvatiti, pobijano rješenje preinačiti te ukinuti točku III. izreke rješenja kojom je određeno da uplata jamstva može zamijeniti istražni zatvor, čime je žalba optuženika u dijelu u kojem tvrdi da je jamstvo određeno u previsokom iznosu s obzirom na težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret te njegovo imovinsko stanje, postala bespredmetna.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.

 

U odnosu na točku II. izreke

 

Prvostupanjski je sud ispravno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Budući da je za takvu odluku iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, neosnovani su žalbeni prigovori optuženika da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Razloge za opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prvostupanjski sud s pravom nalazi u  činjenici da je on, prema izvatku iz kaznene evidencije, već višestruko osuđivana osoba i to zbog kaznenih djela protiv imovine, između ostalih, i zbog razbojništva, dakle, kaznenog djela istovrsnog onome koje mu se potvrđenom optužnicom u ovom kaznenom postupku stavlja na teret. Naime, činjenica optuženikove dosadašnje osuđivanosti, pri čemu su mu u nekoliko navrata izrečene i kazne zatvora koje je, prema vlastitom iskazivanju, izdržao, ukazuje na neusklađenost optuženikovog prijašnjeg života sa zakonom te povezana s činjenicom da se u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči da je terećeno kazneno djelo počinio samo mjesec dana nakon što je protiv njega ukinut istražni zatvor u drugom kaznenom postupku u kojem je nepravomoćnom presudom proglašen krivim također zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upućuje na zaključak da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na optuženika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja, a time i na realnu opasnost od ponavljanja djela.

 

Pri tome, iz spisu predmeta priležećeg nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, sačinjenog 15. veljače 2017., proizlazi da se kod optuženika radi o primarno teško poremećenoj strukturi ličnosti (dissocijalni i antisocijalni poremećaj osobnosti) te teškoj ovisnosti (opijatska ovisnost), kao i to da postoji visoka razina vjerojatnosti da bi, upravo vezano za njegovu tešku ovisnost, mogao u budućnosti počiniti slično ili teže kazneno djelo, zbog čega je preporučeno izricanje sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti.

 

Iznesene okolnosti, uz činjenicu da je optuženik, prema vlastitom iskazivanju nezaposlen, bez imovine te korisnik socijalne pomoći, ukazuju da kod njega postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi, počiniti isto ili slično kazneno djelo, pa i u cilju stjecanja materijalnih sredstava za financiranje vlastitih životnih potreba, kako to valjano obrazlaže i prvostupanjski sud.

 

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da će se za sada isključivo primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08., kao krajnje i najstrože mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika, otkloniti iteracijska opasnost utvrđena na njegovoj strani.

 

Naime, upravo vodeći računa o brojnosti, značaju i karakteru iznesenih okolnosti, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da se svrha istražnog zatvora za sada ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora mjerama opreza predviđenim u članku 98. stavku 2. ZKP/08., kako to neosnovano predlaže žalitelj.

 

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene neke druge povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

 

Zagreb, 28. kolovoza 2017.