Broj: Kž 440/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika N. I. zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 31. srpnja 2017. broj Ik-I-143/17, u sjednici održanoj dana 29. kolovoza 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Sisku je na temelju čl. 157. st. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99, 55/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13; dalje u tekstu: ZIKZ) zatvorenika N. I. otpustio na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od šest godina i dva mjeseca koju izdržava po presudi Županijskog suda u Rijeci od 11. lipnja 2013. broj K-2/13, u mjesto prebivališta R., ..., po pravomoćnosti rješenja. Istim rješenjem određeno je da uvjetni otpust traje do isteka kazne, dana 17. studenog 2018. Zatvoreniku su na temelju čl. 60. st. 2. u vezi sa čl. 62. st. 2. toč. 11. KZ/11 određene posebne obveze, i to javljanje Probacijskom uredu R., prvi radni dan nakon otpuštanja i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koje će Probacijski ured R. izraditi za zatvorenika i javljanje Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj, I. Policijskoj postaji R., također prvi radni dan nakon otpuštanja, a nadalje jedanput mjesečno do isteka kazne. Na temelju čl. 161. st. 1. i st. 2. ZIKZ-a određeno je da sudac izvršenja Županijskog suda u Rijeci vrši nadzor posebnih obveza i da bez njegove suglasnosti uvjetno otpušteni zatvorenik ne može promijeniti mjesto prebivališta.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika N. I., ili da se isto ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Državni odvjetnik smatra da se zatvorenikovo ponašanje ne može ocijeniti primjerenim, naglašavajući da je protiv njega vođen stegovni postupak u kojem mu je izrečena stegovna mjera, pa je i ocjena njegovog ponašanja smanjena na razinu „zadovoljava“, a smanjene su mu i pogodnosti izlaska u grad. Nadalje, ističe da zatvorenik izdržava kaznu na koju je osuđen zbog teških kaznenih djela počinjenih na štetu djece, najranjivijih članova društva, koji trebaju posebnu zaštitu društva. Uz to oštećenici žive u blizini prebivališta zatvorenika, gdje mu je osiguran postpenalni prihvat, a do isteka kazne preostalo je više od jedne godine.

Međutim, opravdano je prvostupanjski sud prihvatio prijedlog za uvjetni otpust, pri čemu nije zanemario podatke na koje se u žalbi poziva državni odvjetnik, već ih je cijenio u vezi s ostalim okolnostima. Podatak, da je zatvorenik počinio stegovni prijestup nije od odlučne važnosti, jer je relativiziran činjenicom da se radi o blažem prijestupu, zbog čega su mu smanjene pogodnosti izlaska u grad. Težina počinjenih djela utjecala je na visinu izrečene kazne, pa se ta okolnost ne može na isti način vrednovati i prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu, tim više što je zatvorenik izdržao gotovo pet godina zatvora. To što oštećenici stanuju u blizini mjesta prebivališta zatvorenika zasigurno je za oštećenike frustrirajuća i neugodna situacija, no ta će okolnost po svoj prilici egzistirati i po isteku cjelokupne izrečene kazne. Kada se, uz sve izloženo, ima u vidu da je zatvorenik na sjednici vijeća prvostupanjskog suda iskazao žaljenje, kajanje i sram zbog počinjenih djela, kao i da mu je zdravstveno stanje ozbiljno narušeno, da je njegovo ponašanje tijekom izdržavanja kazne inače bilo korektno i da su izostala negativna zapažanja, te da je i prijedlog Kaznionice u G. pozitivan, tada i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da sve navedeno opravdava zaključak da je došlo do pozitivne promjene u zatvorenikovom ponašanju pa da se osnovano očekuje da on neće ponoviti kazneno djelo, čime je ispunjena pretpostavka iz čl. 59. st. 1. KZ/11, a posebne obveze određene osuđeniku na temelju čl. 60. st. 2. u vezi s čl. 62. st. 2. toč. 15. KZ/11 dodatna su garancija ispravnosti navedenog zaključka.

Slijedom iznesenog, trebalo je, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13; dalje u tekstu: ZKP/08), odbiti kao neosnovanu žalbu državnog odvjetnika, kako je to učinjeno u izreci ove odluke.

Zagreb, 29. kolovoza 2017.