Broj: Kž 317/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Š., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 31. srpnja 2017. broj Kv I-135/17. (K-4/17.-132) o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. Š., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 98. stavka 1. (ispravno: stavka 2.) točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), prema optuženiku je produljena primjena mjere opreza i to redovitog javljanja dežurnom službeniku Policijske postaje P. svaki drugi ponedjeljak u mjesecu, a koje javljanje je ta policijska postaja dužna evidentirati sukladno odredbi članka 15. Pravilnika o načinu izvršavanja mjere opreza, time što je PP P. dužna svakih 30 (trideset) dana dostaviti pisano izvješće ovome sudu. Nadalje je određeno da će primijenjena mjera opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude, kao i da će u slučaju nepridržavanja primijenjene mjere opreza ista biti zamijenjena istražnim zatvorom.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi M. Š. po braniteljici M. B., odvjetnici iz P., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine bez vraćanja na ponovno odlučivanje“.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u optuženikovoj žalbi, i prema ocjeni ovog suda, pravilno je  prvostupanjski sud utvrdio da na njegovoj strani i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., ali da se svrha istražnozatvorske mjere iz ove osnove, odnosno otklanjanje opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika, i nadalje može s uspjehom ostvarivati i primjenom mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

Naime, opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika i nadalje proizlazi prije svega iz njegove ranije osuđivanosti i to zbog istovrsnog kaznenog djela protiv imovine, teške krađe za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koju je prema vlastitim navodima i izdržao. Kada se navedeno poveže s činjenicom da mu se u ovom postupku potvrđenom optuženicom stavlja na teret da je počinio novo, teže kazneno djelo protiv imovine, tada je i prema ocjeni ovog suda, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da navedene okolnosti upućuju na opasnost da će optuženik i ubuduće nastaviti s kriminalnim djelovanjem. Naime, iz činjenice optuženikove ranije osuđivanosti proizlazi da niti njegov dosadašnji život nije bio usklađen s pravnim poretkom, a što, uz činjenicu da se ponovno na razini osnovane sumnje tereti za počinjenje novog kaznenog djela zbog kojeg se vodi ovaj postupak, upućuje na zaključak da će on i u budućnosti nastaviti s jednakim obrascem ponašanja, osobito stoga što je njegovo kriminalno ponašanje, s obzirom na to da se sada tereti za teže kazneno djelo, očigledno uznapredovalo.

Međutim, imajući na umu da je optuženik osoba relativno mlađe životne dobi koja prema podacima u spisu predmeta nastoji pronaći zaposlenje i na zakonit način steći sredstva za život, a vodeći računa i o vremenu koje je u predmetnom postupku proveo u istražnom zatvoru, a koje je zasigurno utjecalo na njega na način da shvati kakve su posljedice ponašanja protivnog zakonskim normama, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se u konkretnoj situaciji svrha istražnog zatvora i nadalje s uspjehom može ostvariti njegovom zamjenom mjerom opreza. Stoga je zakonito i pravilno prema optuženiku produljena primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

Na takvu odluku nisu od utjecaja žalbeni navodi kojima se ponovno upire na činjenicu da je optuženik prije nego što je protiv njega određen istražni zatvor bio zaposlen, da je i po ukidanju istražnog zatvora jedno vrijeme radio te da je i sada u pregovorima oko novog zaposlenja. Naime, protiv optuženika je istražni zatvor i bio ukinut da bi mu se pružila prilika da se zaposli. Osim toga, iako je na ročištu za odlučivanje o istražnom zatvoru održanom 31. srpnja 2017. optuženik naveo da pregovara oko novog zaposlenja, iste navode ponavlja i u žalbi koja je podnesena 4. rujna 2017. te uz nju i dalje ne dostavlja dokaz da bi se ponovno zaposlio.

Stoga optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a budući da u pobijanom rješenju nisu ostvarene ni povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. rujna 2017.