Broj: Kž 318/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. L. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 28. kolovoza 2017. broj Ov Kovm-6/17.-6 o ukidanju mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. L., zbog kaznenih djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11. te protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i protiv okrivljenog K. M., zbog kaznenog protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 98. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), ukinute su mjere opreza koje su prema okrivljenicima S. L. i K. M. primijenjene rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 16. ožujka 2017. broj KMP-DO-2/17.-64.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se „okrivljenicima S. L. i K. M. produlji mjere opreza određene rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KMP-DO-2/17-64 od 16. ožujka 2017.“.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi državnog odvjetnika, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika S. L. i K. M. više ne postoje okolnosti koje upućuju na zaključak da će oni ometati kazneni postupak utjecajem na iskaz oštećenice pa da onda ne postoje niti razlozi za primjenu mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08. (zabrane približavanja oštećenoj A. I., zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenom A. I. te zabrane uhođenja ili uznemiravanja oštećene A. I.), kojima bi se na svrhovit način zamijenio istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 2. ZKP/08.

Naime, u ovom je predmetu protiv okrivljenika S. L. i K. M. bio određen istražni zatvor rješenjem suca istrage od 16. veljače 2017. broj Kir-82/17.-3 iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 2. ZKP/08., koji je na prijedlog državnog odvjetništva, nakon što su ispitani svi svjedoci, ukinut rješenjem suca istrage od 16. ožujka 2017. broj Kir-128/17.-6. Istog je dana rješenjem broj KMP-DO-2/17.-64, IS-DO-4/16. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na temelju članka 98. stavaka 1. i 5. ZKP/08., okrivljenicima odredilo primjenu mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08.

Sukladno članku 98. stavku 1. ZKP/08. primjena mjera opreza se može odrediti u slučaju kad postoje okolnosti iz članka 123. ZKP/08. zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor ili je on već određen, ako se ista svrha može ostvariti mjerom opreza.

Budući da je u predmetnom postupku oštećenica ispitana 16. ožujka 2017. i to na dokaznom ročištu na kojem su bili nazočni, kako državni odvjetnik, tako i branitelji oba okrivljenika, nakon čega je u ovom postupku podignuta i optužnica, pri čemu niti iz jedne konkretne okolnosti i činjenice ne proizlazi da bi okrivljenici pokušali utjecati na oštećenicu na način i u sadržaju koji je prikladan da se time ometa kazneni postupak, a niti takve okolnosti proizlaze iz žalbe državnog odvjetnika, to je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da u konkretnoj situaciji na strani okrivljenika ne postoje okolnosti za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 2. ZKP/08. pa onda ni mjera opreza kojima bi se svrhovito zamijenila ova istražnozatvorska osnova. Stoga je primijenjene mjere opreza trebalo ukinuti, kako je to pravilno učinio i prvostupanjski sud. Pritom na takvu odluku nisu od utjecaja izmjene ZKP/08. (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, „Narodne novine“ broj 70/17.) koje su stupile na snagu 27. srpnja 2017. Iako je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da sukladno tim izmjenama sada prema članku 43. stavku 1. točki 3. ZKP/08. žrtva kaznenog djela ima pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde, ta činjenica nije dostatna sama za sebe da bi se protiv okrivljenika primijenile mjere opreza kao zamjena za istražni zatvor, nego je za to potrebno da je ispunjena barem jedna od okolnosti iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. čija se svrha može ostvariti nekom od mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08. Takve okolnosti nisu ostvarene na strani okrivljenika, a niti to u žalbi tvrdi državni odvjetnik.

Stoga je, a budući da žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. rujna 2017.