Broj: Kž 320/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog N. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 25. kolovoza 2017. broj Kv I-70/17. (K-12/17.-52), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog N. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog N. B., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., članka 136. stavka 1. KZ/11. i članka 306. stavka 2. KZ/11., te protiv optužene I. O., zbog kaznenih djela iz članka 136. stavka 1. KZ/11., članka 306. stavka 2. KZ/11. i članka 229. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog N. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) te je određeno da sukladno članku 131. stavku 2. ZKP/08. istražni zatvora po tom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi N. B. po branitelju M. J., odvjetniku iz K., ne navodeći izričito žalbene osnove, a predlažući da se žalba prihvati, ukine pobijano rješenje i optuženika pusti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog N. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu ove mjere protiv optuženika i nemogućnosti njezine zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Osnovana sumnja da je optuženi N. B. počinio kaznena djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. KZ/11. i sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavka 2. KZ/11. za koja se tereti u ovom postupku, proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, a koji su navedeni i obrazloženi u pobijanom rješenju. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Stoga su neosnovani opetovani optuženikovi žalbeni navodi kojima pobija postojanje osnovane sumnje, iznoseći u biti svoju obranu. Naime, za odlučivanje o postojanju posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora, dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena mu kaznena djela koji proizlazi iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, dok će ocjenu dokaza koji će biti provedeni na raspravi dati raspravno vijeće prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženika nakon provedene rasprave.

Okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela kod optuženog N. B., i ovaj drugostupanjski sud nalazi u činjenici njegove ranije osuđivanosti te okolnostima počinjenja djela.

Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je optuženik do sada u pet navrata pravomoćno osuđivan i to zbog teških krađa, krivotvorenja isprava te teške tjelesne ozljede, pri čemu su mu uz uvjetne osude izricane i kazne zatvora koje je prema vlastitim navodima i izdržao. Iako je optuženik u pravu da do sada nije osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela onima za koja se tereti u ovom postupku, osuđen je zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede, dakle, djela s elementima nasilja kakvo karakterizira i predmetna kaznena djela. Navedeno, uz činjenicu da se optuženik ponovno pojavljuje kao osnovano sumnjiv za počinjenje više kaznenih djela, upućuje na zaključak da ranija osuđivanost nije utjecala na njega da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom, budući da je njegovo kriminalno postupanje uznapredovalo. Osim toga, načinom počinjenja na teret mu stavljenih kaznenih djela optuženik je osnovano sumnjiv da je iskazao upornost, bezobzirnost i viši stupanj kriminalne volje u svom protupravnom postupanju, što također potkrepljuje postojanje opasnosti od ponavljanja djela na njegovoj strani. Stoga je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela.

Imajući na umu brojnost, značaj i kvalitetu okolnosti na temelju kojih je utvrđeno postojanje opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika, ocjena je i ovog suda da se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08., a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Stoga su neosnovani navodi u žalbi kojima optuženik ponovno ističe svoju obiteljsku situaciju navodeći da o njegovo dvoje djece nema tko brinuti, ispuštajući pritom s uma činjenicu da je protiv optužene I. O. (optuženikove supruge i majke njegove djece) još u travnju ukinut istražni zatvor tako da se sada ona može skrbiti o djeci.

Slijedom navedenog, budući da niti daljnjim optuženikovim žalbenim navodima kojima ponovno upire i na činjenicu da se teže kreće te da ima 58 godina nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. rujna 2017.