Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 322/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 322/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. P., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 4. kolovoza 2017. broj Kov-Iz-30/17. (Kov-78/17.) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. rujna 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba okrivljenog M. P. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. P., zbog tri kaznena djela razbojništva i to jednog iz članka 230. stavka 2. KZ/11. i dva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te mu je pod točkom II. izreke u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 18. travnja 2017. pa nadalje.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni M. P. osobno, ne navodeći izričito niti žalbene osnove niti žalbeni prijedlog, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se predlaže ukidanje istražnog zatvora.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Naime, optuženik je osnovano sumnjiv da je počinio ukupno tri kaznena djela protiv imovine opisana u uvodnom dijelu ovog obrazloženja, a osnovana sumnja proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

 

Okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kod optuženog M. P., i ovaj drugostupanjski sud nalazi u činjenici da je optuženiku stavljeno na teret da je u kratkom vremenskom razdoblju od samo devet dana počinio tri kaznena djela. Navedeno upućuje na viši stupanj upornosti i odlučnosti u ispoljavanju kriminalnih aktivnosti i viši stupanj kriminalne volje kod optuženika. Nadalje, iz izvatka iz kaznene evidencije za optuženika vidljivo je da je on već do sada u pet navrata osuđivan zbog kaznenih djela zlouporabe droge, pri čemu su mu izricane uvjetne osude, kazne zatvora te djelomična uvjetna osuda, s time da su terećena kaznena djela počinjena upravo u vrijeme provjeravanja iz presude kojom je optuženiku izrečena djelomična uvjetna osuda. Iako se ne radi o specijalnom povratniku, s obzirom na činjenicu da se sada tereti za počinjenje čak tri kaznena djela, očito je da optuženika njegova ranija osuđivanost nije poučila o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela niti je utjecala na njega da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom, nego je njegovo kriminalno ponašanje uznapredovalo. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je optuženik ovisnik o psihostimulansima, u prvom redu kokainu, pri čemu se, s obzirom na ovisničku razinu njegovog odnosa prema sredstvima ovisnosti, može reći da je ta ovisnost bila čvrsto povezana s počinjenjem kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku te da postoji potencijalna opasnost da zbog te ovisnosti u budućnosti počini jednako ili neko teže kazneno djelo, zbog čega je preporučeno izricanje sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti o drogama iz članka 69. KZ/11.

 

Dovodeći u vezu sve navedene okolnosti s činjenicom da je prema podacima u spisu predmeta optuženik nezaposlen, bez primanja i bez imovine, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da sve te okolnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju razborito predvidivu bojazan da će optuženik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem novih kaznenih djela protiv imovine, upravo radi stjecanja sredstava za zadovoljenje svojih ovisničkih potreba. Zbog toga je osnovano protiv njega produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svrha istražnog zatvora produljenog po navedenoj osnovi, imajući na umu sve izložene okolnosti, za sada se ne bi mogla uspješno otkloniti blažim mjerama predviđenim u ZKP/08., kako je to pravilno u pobijanom rješenju utvrdio te valjano obrazložio i prvostupanjski sud.

 

Budući da ni optuženikovim žalbenim navodima u kojima ponovno ističe svoje zdravstveno stanje te obiteljsku situaciju, navodeći da ima podršku majke i brata koji će mu pomoći „staviti (ga) na pravi put“ nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 14. rujna 2017.

Copyright © Ante Borić