Broj: Kž 324/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene C. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljene C. P. i maloljetne M. V. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 16. kolovoza 2017. broj Kovm-3/17-234 (Kovm-2/17.) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. rujna 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. U povodu žalbe maloljetne M. V., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje u odnosu na maloljetnicu te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba maloljetne M. V. je bespredmetna.

 

III. Odbija se žalba okrivljene C. P. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća za mladež Županijskog suda u Puli-Pola, nakon podignute optužnice protiv okrivljene C. P. te podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije prema maloljetnoj M. V., zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) te članka 67. stavka 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15. - dalje u tekstu: ZSM/11.), protiv okrivljene C. P. te prema maloljetnoj M. V. produljen je istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., koji im se objema računa od 24. svibnja 2017.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnijela okrivljena C. P. po branitelju D. Š., odvjetniku iz P., ne navodeći izričite žalbene osnove, a predlažući da se „ukine pobijano rješenje Županijskog suda u Puli od dana 16. kolovoza 2017.g.“. U žalbi je zatraženo da se branitelja okrivljenice pozove na sjednicu vijeća, čemu nije udovoljeno, budući da se sukladno članku 495. ZKP/08. na postupak odlučivanja o žalbi na rješenje ne primjenjuju odredbe članka 475. ZKP/08. koje propisuju obvezu izvještavanja stranaka o sjednici drugostupanjskog vijeća u povodu odlučivanja o žalbi na presudu kada to pravodobno zatraže.

 

Protiv rješenja se žali i maloljetna M. V. osobno i po branitelju P. P., odvjetniku iz P.. U osobnoj žalbi nisu izričito navedene žalbene osnove niti žalbeni prijedlog, a iz sadržaja žalbe proizlazi da maloljetnica predlaže da ju se smjesti u odgojni dom, što je primjerenije njezinoj dobi. Žalba po branitelju podnesena je zbog povrede članka 66. stavka 1. ZSM/11. te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a predlaže se „potpuno ukidanje pobijane odluke, ukidanje istražnog zatvora i puštanje na slobodu“. Zbog sadržajne podudarnosti žalbenih navoda, s obje će žalbe biti postupljeno kao s jednom žalbom maloljetnice.

 

U odnosu na maloljetnu M. V. pobijano rješenje je ukinuto po službenoj dužnosti pa je njezina žalba postala bespredmetna, dok žalba okrivljene C. P. nije osnovana.

 

U odnosu na točku I. izreke rješenja:

 

Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je u pobijanom rješenju u odnosu na maloljetnicu ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. (koja se ne ističe u žalbi), s obzirom na to da u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama o mogućnosti zamjene mjere istražnog zatvora privremenim mjerama predviđenim člankom 65. ZSM/11., zbog čega se to rješenje ne može ispitati. Zbog utvrđene povrede to je rješenje trebalo po službenoj dužnosti ukinuti, slijedom čega je žalba maloljetnice postala bespredmetna.

 

Iako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je maloljetna M. V. počinila kazneno djelo iz članka 111. točke 2. KZ/11. koje joj se u ovom kaznenom predmetu stavlja na teret činjeničnim opisom prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji te potom pravilno utvrdio postojanje razloga za produljenje istražnog zatvora prema maloljetnici iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te nesvrhovitost njegove zamjene mjerama opreza predviđenim odredbama ZKP/08., u pobijanom rješenju nisu uopće dani razlozi u pogledu mogućnosti ostvarenja svrhe istražnog zatvora primjenom privremene mjere prema maloljetniku predviđene člankom 65. ZSM/11.

 

Naime, sukladno odredbi članka 66. stavka 1. ZSM/11. (a koja se odredba glede maloljetnika sukladno članku 61. stavku 3. ZSM/11. primjenjuje i kada se provodi jedinstveni postupak za maloljetnika i punoljetne počinitelje), istražni zatvor prema maloljetniku će se odrediti samo kao krajnja mjera, u razmjeru prema težini djela i očekivanoj sankciji, u najkraćem nužnom trajanju i samo ako svrhu nije moguće postići primjenom mjera opreza, privremenog smještaja ili istražnim zatvorom u domu. Vodeći računa upravo o restriktivnosti primjene mjere istražnog zatvora prema maloljetnicima, a koja proizlazi iz navedene zakonske odredbe, te dovodeći to u vezu s činjenicom da se u konkretnoj situaciji radi o mlađoj maloljetnici za koju postoji osnovana sumnja da je djelo počinila s tek navršenih 14 godina prema kojoj je na temelju članka 16. ZSM/11. predloženo izricanje odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod te dosadašnjem trajanjem istražnog zatvora u kojem je maloljetnica smještena, ocjena je ovog suda da za sada nije moguće pouzdano isključiti eventualnu mogućnost ostvarenja svrhe istražnog zatvora blažim mjerama, konkretno privremenom mjerom prema maloljetnici iz članka 65. ZSM/11., o čemu prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije dao nikakve razloge.

 

Stoga je u prvostupanjskom rješenju glede maloljetnice ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog čega se ono u tom dijelu za sada ne može valjano ispitati pa ga je trebalo, u povodu žalbe maloljetnice, a po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. i stavka 4. ZKP/08., ukinuti, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

U ponovljenom postupku preispitivanja razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora prema maloljetnoj M. V., prvostupanjski sud će ponovno obrazložiti na temelju kojih činjenica i dokaza u konkretnoj situaciji proizlazi postojanje osnovane sumnje da je maloljetnica počinila na teret joj stavljeno kazneno djelo, a potom će ponovno preispitati i obrazložiti okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na njezinoj strani. Također će, sukladno članku 65. stavku 1. ZSM prihvatiti podatke od zavoda za socijalnu skrb o ličnosti maloljetnice, prognozi njezinog budućeg ponašanja i prijedlogu vrste i mjere maloljetničke sankcije, i tek potom, dovodeći i to mišljenje u vezu s okolnostima na koje je upozoren u ovom rješenju, ocijeniti može li se svrha istražnog zatvora tj. zaštita maloljenice od opasnosti ponavljanja kaznenog djela ostvariti privremenim mjerama, a potom svoju odluku obrazložiti valjanim i jasnim razlozima, postupajući osobito žurno, sukladno odredbama članka 4. ZSM/11. i članka 122. stavka 3. ZKP/08.

 

U odnosu na točku II. izreke rješenja:

 

Protivno navodima u žalbi okrivljene C. P., po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv navedene okrivljenice iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu ove mjere protiv okrivljenice i nemogućnosti njezine zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza (s obzirom na to da se sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, „Narodne novine“ 70/17., koje su stupile na snagu 27. srpnja 2017., mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. više ne može zamijeniti mjerom jamstva, na što se upozorava prvostupanjski sud), a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije u pravu okrivljenica kada u žalbi tvrdnjama da osnovana sumnja nije u dovoljnoj mjeri obrazložena, očito upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. U povodu žalbe okrivljene C. P., pobijano je rješenje ispitano i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. No, pritom u tom dijelu rješenja nije utvrđeno ni postojanje neke od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, prema ocjeni ovog suda, pravilno prvostupanjski sud okolnosti koje i nadalje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela kod okrivljene C. P. nalazi u kriminalnoj količini stavljenoj toj okrivljenici na teret koja se očituje u posebno ispoljenoj upornosti u lišavanju života njezinog trogodišnjeg djeteta, zatim radnjama poduzetim da bi prikrila počinjenje djela, kao i na karakteristikama njezine ličnosti koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja Klinike za psihijatriju V., Zavoda za forenzičku psihijatriju sačinjenog po liječnicima vještacima prof. dr. V. J. i dr. N. Đ., čiju ovlast ovaj sud nije nadležan ocjenjivati prilikom odlučivanja o žalbi na odluku o primjeni mjere istražnog zatvora.

 

Kada se sve to dovede u međusobnu vezu, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da na strani okrivljene C. P. postoji visok stupanj vjerojatnosti da će ona boravkom na slobodi ponoviti ista ili slična kaznena djela. Zbog toga je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv navedene okrivljenice iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, a koja se svrha, imajući na umu značaj i kvalitetu navedenih okolnosti, za sada ne bi mogla postići mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08., kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

 

Stoga je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 14. rujna 2017.