Broj: Kž 325/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. T., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 23. kolovoza 2017. broj Kv-I-167/17. (K-27/17.) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog V. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. T., zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a pod točkom II. izreke u istražni zatvor mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 16. studenoga 2016. pa nadalje.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi V. T. po branitelju I. K., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „preinačiti pobijano rješenje na način da se optuženiku ukine mjera istražnog zatvora te da se on pusti da se brani sa slobode.“.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika i nemogućnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije u pravu optuženik kada ponovno u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije određeno i potpuno obrazložio postojanje, kako opće, tako i posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega, kao i da nije iznio razloge nemogućnosti primjene blažih mjera, upirući time na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Protivno daljnjim žalbenim navodima, konkretna i razborito predvidiva opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženog V. T. i nadalje proizlazi prvenstveno iz načina počinjenja na teret mu stavljenog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11., a koji upućuje na agresivnost, upornost, bezosjećajnost i visok stupanj kriminalne volje optuženika u protupravnom postupanju. Naime, prema činjeničnom opisu potvrđene optužnice optuženik je osnovano sumnjiv da je u cilju da liši života oštećenog Đ. B. (starog ... godina) kako bi nanio bol obitelji B. jer sin oštećenika, B. B. nije zaposlio njegovog sina, I. T., zbog njegove nemogućnosti obavljanja radnih zadataka uslijed problema sa sluhom, u predsoblju stana Đ. B., ispalio iz vatrenog oružja četiri hica, nanijevši mu pet strijelnih rana, koje čine osobito tešku tjelesnu ozljedu, od kojih ozljeda je oštećenik preminuo. Daljnje okolnosti koje, protivno navodima u žalbi, potkrepljuju iteracijsku opasnost na optuženikovoj strani, vidljive su i iz podataka u spisu predmeta iz kojih proizlazi da su i ostali članovi obitelji B. izrazili strah od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika, dok u spisu prileži e-mail poruka iz koje proizlazi uvredljiv i prijeteći sadržaj koji je optuženik uputio svjedokinji I. D. jer nije zaposlila njegovog sina.

Dovodeći u vezu navedene okolnosti s rezultatima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba poremećene osnovne strukture ličnosti kombiniranih disocijalnih, narcističkih i paranoidnih obilježja, da je prag tolerancije na frustraciju snižen, uz dojam velikog agresivnog potencijala, kao i da je njegovo ponašanje prije, za vrijeme i nakon terećenog mu kaznenog djela bilo potpuno kontrolirano, najvećim dijelom unaprijed organizirano i prilagođeno konkretnim okolnostima, i po ocjeni ovog suda, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na konkretnu i razborito predvidivu bojazan da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo, neovisno o tome što on do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, odnosno što je neosuđivana osoba, što se posebno ističe u žalbi.

Stoga je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, kako to pravilno utvrđuje te valjano obrazlaže i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Budući da žalbenim navodima optuženog V. T. nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti je ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494 stavka 4. ZKP/08. utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. rujna 2017.