Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 323/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 323/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Š., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 31. srpnja 2017. broj Kv I-136/17. (K-2/17.-268) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. rujna 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog I. Š. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. Š., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11. i članka 118. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi I. Š. po braniteljici M. B., odvjetnici iz P., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine bez vraćanja na ponovno odlučivanje i odredi puštanje osumnjičenika na slobodu, a podredno da se istražni zatvor zamjeni određivanjem mjere opreza obveznog javljanja PP P. svaki dan“.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno navodima u optuženikovoj žalbi, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je potom pravilno ocijenio i da se svrha istražnog zatvora i nadalje ne bi mogla postići blažim mjerama. Također je za takvu svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama.

 

Naime, i prema ocjeni ovog suda, postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika proizlazi prvenstveno iz njegove dosadašnje osuđivanosti i zbog kaznenog djela imovinskog karaktera (teške krađe) kakvo mu se i u ovom postupku stavlja na teret te višestruke prekršajne kažnjavanosti i to, između ostalog, u više navrata i zbog prekršaja protiv javnog reda i mira. Pritom je optuženik osnovano sumnjiv da je sada mu na teret stavljena kaznena djela počinio u vrijeme provjeravanja iz ranije mu izrečene djelomične uvjetne osude. Navedeno upućuje na zaključak da optuženika ranija osuđivanost nije potaknula da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom, već upravo suprotno, njegovo kriminalno postupanje je uznapredovalo, s obzirom na to da je sada osnovano sumnjiv da je počinio teže kazneno djelo. Osim toga, načinom počinjenja na teret mu stavljenih kaznenih djela optuženik je iskazao upornost, bezobzirnost i viši stupanj kriminalne volje u svom protupravnom postupanju, što također potkrepljuje postojanje opasnosti od ponavljanja djela na njegovoj strani.

 

Dovodeći navedene okolnosti u međusobnu vezu te ih povezujući s činjenicom da optuženik prema vlastitim navodima, nema imovine te je zaposlen neprijavljeno, i prema ocjeni ovog suda, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da na njegovoj strani i dalje postoji opasnost od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela. Stoga je i nadalje neophodno produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Imajući na značaj i kvalitetu navedenih razloga koji, i prema ocjeni ovog suda, opravdavaju daljnje produljenje istražnog zatvora protiv optuženika radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, ista se svrha, protivno navodima u optuženikovoj žalbi, ne bi za sada mogla ostvariti predloženom mjerom opreza obveznog javljanja Policijskoj postaji P. svaki dan, a niti nekom drugom od mjera opreza propisanih odredbama ZKP/08. Pritom se napominje prvostupanjskom sudu da se sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, „Narodne novine“ 70/17., koje su stupile na snagu 27. srpnja 2017., mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. više ne može zamijeniti mjerom jamstva.

 

Kao i u prethodnim žalbama optuženik, osporavajući postojanje opasnosti od ponavljanja djela na svojoj strani, a time i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., i u ovoj žalbi prvenstveno opširno pobija postojanje osnovane sumnje da je počinio na teret mu stavljena kaznena djela, upirući na pojedine izvedene dokaze te smatra da nema dovoljno dokaza koji potkrepljuju osnovanu sumnju da je upravo on počinio kaznena djela iz podignute optužnice, iznoseći time u biti svoju obranu. No, protivno takvim žalbenim navodima, optuženiku se ponovno napominje da osnovana sumnja kao opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. dostatna za primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega, odnosno za odlučivanje o postojanju posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora, proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza prikupljenih u tijeku istrage na kojima se ona temelji, a što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, dok će ocjenu tih dokaza raspravno vijeće dati prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženika nakon provedene rasprave pa su ovakvi žalbeni navodi neosnovani.

 

Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 14. rujna 2017.

Copyright © Ante Borić