Broj: Kž 328/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog B. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 30. kolovoza 2017. broj Kv I-88/17. (Kmp-1/17.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog B. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. B., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. te kaznenog djela rodoskvrnuća iz članka 179. stavka 1. KZ/11., a protiv optužene M. B., zbog kaznenog djela neprijavljivanja počinjenog kaznenog djela iz članka 302. stavaka 1. i 4. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog B. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi B. B. po branitelju T. K., odvjetniku iz S., zbog „povrede odredaba kaznenog postupka“ te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da donese rješenje „kojim prihvaća žalbu okrivljenika te ukida rješenje o produljenju istražnog zatvora Županijskog suda u Splitu Kv I-88/17 od 30. kolovoza 2017. god. te isti zamjenjuje jednom od zakonskih mjera opreza.“.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge bez bilo kakvog proturječja i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika i nemogućnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije u pravu optuženik kada, očito upirući na ostvarenje u pobijanom rješenju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., tvrdi da u „obrazloženju pobijanog rješenja nema razloga o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, a suviše toga o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima rješenja o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.“.

Osnovana sumnja da je optuženi B. B. počinio na teret mu potvrđenom optužnicom stavljena kaznena djela opisana u uvodnom dijelu obrazloženja ovog rješenja na štetu svoje maloljetne kćeri J. B., kao opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, a koji su navedeni i obrazloženi u toj optužnici i na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Pri tome treba upozoriti prvostupanjski sud da je optuženik u ovom stadiju postupka „osnovano sumnjiv da je počinio“ terećena mu kaznena djela, zbog čega je pogrešno tvrditi da je „počinio“ kaznena djela stavljena mu na teret, kako se to navodi u obrazloženju pobijanog rješenja.

Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog suda, konkretna i razborito predvidiva opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženog B. B., i nadalje proizlazi prvenstveno iz načina počinjenja na teret mu stavljenih teškog kaznenog djela protiv spolne slobode i kaznenog djela rodoskvrnuća, a koji upućuje na agresivnost, bezosjećajnost, smišljenost i viši stupanj kriminalne volje optuženika u protupravnom postupanju, kao i broja i prirode na teret mu stavljenih kaznenih djela. Naime, prema činjeničnom opisu podignute optužnice optuženik je osnovano sumnjiv da je u obiteljskom stanu na adresi prebivališta u S., dok se u stanu nalazio s djetetom, kćerkom J. B., rođenom ..., htijući se spolno zadovoljiti, istoj prišao i obujmio ju rukama oko struka, čemu se ona protivila pokušavajući ga odmaknuti i istrgnuti se, u čemu ju je spriječio bacivši je na kauč na koji je pala na leđa, a potom ju nasilno skinuo tako da je ostala gola. Potom ju je držeći jednom rukom pritisnutu na kauču, drugom rukom skinuo svoje hlače i gaćice, pa nakon što je dijete počelo vikati i dozivati u pomoć, desnom rukom joj pokrio usta sprječavajući je u dozivanju pomoći, nakon čega je svojim tijelom legao na istu onemogućivši joj u potpunosti pružanje bilo kakvog otpora i svojim spolnim organom prodro u njeno spolovilo govoreći joj da „muči“ i pri tome nastavio prodirati u njeno spolovilo. Nakon što je ona opet pokušala vikati, stavio joj ponovno dlan na usta i prisiljavao ju da ga gleda u oči dok obavlja spolni odnos, a potom pomaknuo dlan s njenih usta pokušavajući ju poljubiti u usta, nakon čega je izvadio svoj spolni organ iz njezinog spolovila i ejakulirao po njenom tijelu, te se udaljio. Uslijed svega navedenog, dijete-žrtva je nakon par mjeseci počela osjećati bolove u tijelu i anksiozno se ponašati, zbog čega je i hospitalizirana.

Dovodeći navedeno u međusobnu vezu, osobito okolnost da optuženik smišljeno iskorištava nenazočnost u kući ostalih ukućana (brata i majke žrtve), te povezujući to i s činjenicom da iz iskaza oštećenice proizlazi da ju je optuženik, također koristeći okolnost da nije bilo ostalih ukućana u kući, još jednom pokušao spolno zlostaviti, tada i prema ocjeni ovog suda sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, protivno žalbenim navodima i unatoč činjenici da je optuženik do sada neosuđivan te da je dijete-žrtva povjerena na skrb i brigu djedu i baki po majci i trenutno ne živi u obiteljskom domu u S., nego u mjestu P., iznad T., upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će optuženik boravkom na slobodi počiniti novo, isto ili slično kazneno djelo.

Slijedom svega navedenog, i nadalje je neophodno produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela utvrđene na njegovoj strani, dok se ista svrha, protivno žalbenim navodima, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti iz kojih proizlazi opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika, za sada ne bi mogla ostvariti mjerama opreza, kako se to predlaže u žalbi, a što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

No, vodeći računa o tome da prema stanju spisa predmeta od potvrđivanja optužnice u predmetnom postupku nije poduzeta niti jedna procesna radnja, osim što su donesena rješenja o produljenju istražnog zatvora, prvostupanjskom se sudu još jednom napominje da u daljnjem tijeku postupka s posebnom pozornošću pazi na to da je sud u postupcima u kojima je određen istražni zatvor dužan postupati posebno žurno jer je ustavno pravo optuženika koji je lišen slobode da sud u najkraćem roku odluči o optužbi protiv njega, zbog čega se od suda u takvim predmetima traži posebna marnost u radu.

Budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. rujna 2017.