Broj: Kž 334/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Senke Klarić-Baranović i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. D. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 6. rujna 2017. broj Kov-Iz-19/17. (Kov-24/17.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 22. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog A. D. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. D. B., zbog tri kaznena djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11. te jednog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) i članka 127. stavka 4. ZKP/08., protiv okrivljenika je produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni A. D. B. po branitelju D. P., odvjetniku iz S., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se protiv okrivljenika ukine istražni zatvor.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te potom ispravno zaključio da se svrha istražnog zatvora produljena po navedenoj osnovi za sada ne može ostvariti niti jednom od mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu ove mjere protiv okrivljenika i nemogućnosti njezine zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Osnovana sumnja da je okrivljeni A. D. B. počinio tri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. te jedno kazneno djelo pokušaja razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. za koja se tereti u ovom postupku, proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, a koji su navedeni i obrazloženi u toj optužnici i na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

Nadalje, okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod okrivljenog A. D. B. i ovaj drugostupanjski sud nalazi u brojnosti na teret mu stavljenih kaznenih djela te činjenici njegove ranije višekratne osuđivanosti.

Naime, podignutom optužnicom okrivljeniku je stavljeno na teret da je u razdoblju od svega dva tjedna počinio četiri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. od kojih je jedno ostalo u pokušaju, s time da je osnovano sumnjiv da je djela za koja se sada tereti počinio u vrijeme provjeravanja iz uvjetne osude koja mu je izrečena ranijom pravomoćnom presudom, a koje okolnosti već same za sebe upućuju na okrivljenikovu upornost u protupravnom postupanju i viši stupanj kriminalne volje. Nadalje, iz spisu priloženog izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenika vidljivo je da je on do sada u dva navrata osuđivan i to zbog istovrsnih kaznenih djela imovinskog karaktera, krađa, pri čemu su mu izricane uvjetne osude. Dakle, radi se o specijalnom povratniku, čije je kriminalno ponašanje, s obzirom na to da se sada tereti za veći broj težih kaznenih djela, uznapredovalo i kojeg ranija osuđivanost očigledno nije poučila o neprihvatljivosti protupravnog ponašanja.

Budući da i prema ocjeni ovog suda navedene okolnosti, uz činjenicu da se radi o osobi bez zaposlenja i primanja koja je prema vlastitim navodima dio otuđenog novca potrošila na alkohol i drogu, a dio na hranu, u svojoj ukupnosti, unatoč žalbenim tvrdnjama da okrivljenik ostvaruje prihode pomažući stričevima u turističkoj djelatnosti, upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo s ciljem pribavljanja materijalnih sredstava za vlastitu egzistenciju te nabavu alkohola i droge, to je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela. Ista se svrha, vodeći računa o kvaliteti i značaju okolnosti iz kojih proizlazi iteracijska opasnost na strani okrivljenika niti u ovom stadiju postupka ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, odnosno mjerama opreza, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Slijedom navedenog, budući da niti daljnjim okrivljenikovim žalbenim navodima da je ranije osuđivan zbog imovinskih kaznenih djela kojima je ostvarena manja imovinska korist nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. rujna 2017.