Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 321/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 321/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog P. P. P., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 24. kolovoza 2017. broj Kov-27/17. (Kov-26/17.), o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog P. P. P., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11.), pod točkom I. izreke odbijeni su ,,prijedlozi Županijskog državnog odvjetnika za produljenje istražnog zatvora temeljem zakonskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP te za određivanje istražnog zatvora temeljem zakonskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP protiv okrivljenika P. P. P. - k. neosnovani te se okrivljenik P. P. P. ima odmah pustiti na slobodu.“. Pod točkom II. izreke okrivljeniku je određena primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 1., 3. i 7. ZKP/08. i to zabrane napuštanja boravišta na način da se okrivljenik za vrijeme trajanja ove mjere opreza ne smije udaljavati izvan granica Zadarske županije, obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi zadarskoj, voditeljici Odjela za ... - M. Š. i to jednom tjedno svakog ponedjeljka u 10,00 sati počevši od 28. kolovoza 2017. te privremenog oduzimanja osobne iskaznice Republike Poljske na ime P. P. P. broja ... odnosno ... od 18. travnja 2012. koja vrijedi do 18. travnja 2022. i koja se nalazi na pologu u Zatvoru u Z., a bit će proslijeđena Odjelu za ... Policijske uprave zadarske, i to dok traje potreba za tim mjerama, najkasnije do pravomoćnosti presude. Pod točkom III. izreke okrivljenik je upozoren da će u slučaju nepridržavanja mjera iz točke II. izreke iste biti zamijenjene istražnim zatvorom, dok je pod točkom IV. određeno da će mjere nadzirati službenici Policijske uprave zadarske, koji su dužni dostavljati izvješće sudu i Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru o provedbi mjera naloženih okrivljeniku.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik ne navodeći izričito žalbene osnove, a predlažući „da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da protiv okrivljenika P. P. P. temeljem čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP produlji istražni zatvor te da mu se istražni zatvor odredi temeljem čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP“.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se svrha istražnog zatvora protiv okrivljenog P. P. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. može s uspjehom ostvariti primijenjenim mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 1., 3. i 7. ZKP/08., odnosno zabrane napuštanja boravišta, obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi zadarskoj te privremenog oduzimanja osobne iskaznice Republike Poljske na ime P. P. P., kao i da u konkretnoj situaciji nije opravdana primjena mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Pravilnost pobijane odluke nije s uspjehom dovedena u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika kojima niti ne ističe neke nove okolnosti, već samo traži preocjenu utvrđenih okolnosti, smatrajući da iste ne pružaju dostatnu garanciju da okrivljenik uz izrečene mu mjere opreza neće pobjeći i skrivati se i na taj način otežati vođenje ovog postupka te da okolnost okrivljenikove ranije višekratne osuđivanosti upućuje na opasnost od ponavljanja djela na njegovoj strani.

 

Naime, na strani okrivljenog P. P. P. doista postoje one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje realne opasnosti da će on boravkom na slobodi postati nedostupan državnim tijelima. Te okolnosti proizlaze iz činjenice da je okrivljenik državljanin Republike Poljske u kojoj ima prebivalište i za koju je vezan i zaposlenjem, dok za područje Republike Hrvatske nije ni na koji način vezan te je u Republiku Hrvatsku došao kao turist, a niti brod koji je navodno njegovo vlasništvo, nije registriran na njegovo ime.

 

No, unatoč postojanju opasnosti da bi okrivljenik u budućnosti mogao postati nedostupan, odnosno pobjeći, i ovaj sud, a protivno navodima u žalbi državnog odvjetnika, smatra da se svrha mjere istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može ostvariti izrečenim mu mjerama opreza zabrane napuštanja boravišta, obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi zadarskoj te privremenog oduzimanja osobne iskaznice. Imajući pritom na umu i da se prema podacima u spisu predmeta, koji su, doduše, zaprimljeni nakon ukidanja istražnog zatvora, okrivljenik cijelo vrijeme nalazi na području Z. te se javlja Policijskoj upravi zadarskoj, obavještavajući pri tome službene osobe o promjeni adresa na kojima boravi, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se i primijenjenim mu mjerama opreza može ostaviti svrha istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a to je otklanjanje opasnosti od okrivljenikovog bijega.

 

Pored toga, okrivljenom P. P. P. dano je upozorenje da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mu mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.

 

Također je pravilno i utvrđenje prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika, unatoč činjenici što je on ranije osuđivan i da se u ovom postupku tereti da je počinio kazneno djelo ubojstva na štetu svoje zaposlenice i partnerice, ne postoje okolnosti koje bi upućivale na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela. Naime, iako je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je okrivljenik u više navrata osuđivan i to zbog različitih kaznenih djela pa i na kazne zatvora, on do sada nije osuđivan zbog kaznenih djela s elementima nasilja, a niti iz podataka u spisu predmeta proizlazi da bi se eventualno nasilno ponašao prema nekim drugim osobama. Stoga okolnost okrivljenikove ranije osuđivanosti, uz izostanak nekih drugih osobitih okolnosti koje bi upućivale na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, nisu same po sebi dostatne da bi opravdale zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na njegovoj strani. Stoga, i prema ocjeni ovog suda, na strani okrivljenog P. P. P., protivno navodima u žalbi državnog odvjetnika, ne postoje okolnosti takve kvalitete i značaja da bi opravdavale daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Osim toga, za zaključiti je da je i dosadašnji boravak ovog okrivljenika u istražnom zatvoru u trajanju nešto duljem od dva i pol mjeseca imao preventivno djelovanje na njega te da će utjecati na njegovu svijest da shvati ozbiljnost svoje situacije i da se prilikom boravka na slobodi ne upušta u ponašanja koja nisu u skladu s pravnim poretkom.

 

Budući da žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u njemu ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 4. listopada 2017.

Copyright © Ante Borić