Broj: Kž 354/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. F. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 18. rujna 2017. broj Kv I-71/17 (K-19/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. F., optuženog D. B. i optuženog K. F., zbog kaznenog djela pokušaja razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. (ispravno bi bilo: stavkom 3.) i člankom 129. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog A. F. i optuženog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Ujedno je određeno da istražni zatvor tim optuženicima može trajati do pravomoćnosti presude, time da će sud svaka 2 (dva) mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. B. po branitelju, odvjetniku J. M., ne navodeći izričito žalbene osnove, s prijedlogom da se ,,pobijano rješenje ukine i donese rješenje kojim se ukida istražni zatvor protiv II. okrivljenika i pusti ga da se brani sa slobode“.

Žalba nije osnovana.

Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao krajnje i najstrože mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika.

Prije svega, odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženi D. B. počinio kazneno djelo pokušaja razbojništva za koje se osnovano sumnjiči u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud pa su neosnovani paušalni žalbeni navodi optuženika kojima se pravilnost takvog zaključka nastoji osporiti upiranjem na nedokazanost terećenog kaznenog djela.

Neosnovano optuženi D. B. u žalbi osporava i zaključak prvostupanjskog suda  da kod optuženika postoji konkretna i predvidiva opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela. Naime, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prvostupanjski sud s pravom nalazi u činjenici da je, prema izvatku iz kaznene evidencije, već osuđivan i to u dva navrata zbog istovrsnog kaznenog djela onome kakvo mu se potvrđenom optužnicom u ovom kaznenom postupku stavlja na teret. Izneseno, posebice imajući na umu da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je terećeno kazneno djelo počinio u vremenu provjeravanja po presudi Županijskog suda u Zadru od 31. prosinca 2015. broj K-38/15, upućuje na zaključak da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na optuženika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja, a time i na realnu opasnost od ponavljanja djela.

Kada se uz izneseno ima na umu i to da je optuženi D. B. prema vlastitom iskazivanju povremeno zaposlen ,,na crno“ i bez imovine (list 231. spisa), ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje upućuje na zaključak da kod tog optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi počiniti isto ili slično kazneno djelo, pa i u cilju stjecanja materijalnih sredstava za financiranje vlastitih životnih potreba.

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da će se za sada isključivo primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08., otkloniti iteracijska opasnost utvrđena na njegovoj strani, dok se ista svrha ne bi mogla ostvariti nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. listopada 2017.