Broj: Kž 357/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. L. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog G. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 19. rujna 2017. broj Kv-I-Us-41/17 (K-Us-36/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 6. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog G. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. L. zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 1. i 2. KZ/11. te protiv optuženog M. I., optuženog G. G., optuženog Z. K. i optuženog G. M. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 1. i 2. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. L. i optuženog M. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te protiv optuženog G. M. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, optuženom M. L., optuženom M. I. i optuženom G. M. u istražni zatvor je uračunato vrijeme lišenja slobode od 10. veljače 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi G. M. po branitelju, odvjetniku M. K., ne navodeći izričito žalbene osnove zbog kojih ju podnosi, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog G. M. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. te potom s pravom isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama, za koju odluku je iznio jasne, valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Prije svega, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio da dostatan stupanj osnovane sumnje da je optuženi G. M. počinio kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 1. i 2. KZ/11., kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji i to upravo onih dokaza koji su navedeni u obrazloženju pobijanog rješenja.

Nadalje, one osobite okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog G. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. u svrhu otklanjanja opasnosti od bijega, prvostupanjski sud s pravom nalazi u činjenici da je on državljanin Republike Srbije koji u Republici Hrvatskoj nema prebivalište ni boravište, a nije obiteljski ili poslovno vezan za područje Republike Hrvatske. Naime, navedeno u korelaciji sa težinom kaznenog djela koje mu se potvrđenom optužnicom, u ovom kaznenom postupku stavlja na teret, zajedno s visinom kazne zatvora zapriječene za to djelo, upućuje na zaključak da kod tog optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će, boravkom na slobodi, pobjeći te postati nedostižan tijelima kaznenog progona i tako osujetiti dovršetak ovog kaznenog postupka.

Jednako tako, a u odnosu na opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog G. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će taj optuženik boravkom na slobodi nastaviti s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, proizlaze iz okolnosti počinjenja terećenog mu kaznenog djela. Naime, inkriminirano postupanje optuženika, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upućuje na iznimnu organiziranost svih pripadnika zločinačkog udruženja i međusobnu povezanost unutar samog udruženja s precizno podijeljenim ulogama, dok kontinuitet u činjenju terećenog kaznenog djela, količina droge te činjenica da je kriminalna aktivnost optuženika poprimila međunarodni element, ukazuju na upornost i odlučnost u protupravnom postupanju, kao i na visok stupanj kriminalne volje, a time sve te okolnosti predstavljaju one osobite okolnosti, koje usprkos optuženikovoj dosadašnjoj neosuđivanosti, opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv optuženog G. M. i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženog G. M. neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. kao jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti njegova svrha, valjano obrazloživši da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora, kako u vidu otklanjanja opasnosti od bijega, tako i vidu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika, pa tako ni mjerama opreza kako to neosnovano predlaže žalitelj.

Budući da ni daljnji žalbeni navodi optuženog G. M. kojima ističe da je nekažnjavana, te mlada osoba, koja u uvjetima istražnog zatvora dolazi u kontakt s osobama kriminalnog miljea i dodatno se kontaminira negativnim utjecajem, ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, niti je njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 6. listopada 2017.