Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 360/2017 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 360/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. D., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog I. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 22. rujna 2017. broj Kov-12/2017 (Kv I-309/2017), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba okrivljenog I. D., ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. D., zbog kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavka 1. KZ/11, kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. te kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 1. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog I. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08. te mu je, pod točkom II. izreke, u istražni zatvor uračunato vrijeme od dana lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru, sve od 23. kolovoza 2017. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni I. D. po branitelju, odvjetniku P. R., ne navodeći izrijekom žalbene osnove zbog kojih ju podnosi, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te da mu se odrede mjere opreza i omogući obrana sa slobode.

 

Žalba je osnovana.

 

Iako je prvostupanjski sud, protivno žalbenim prigovorima, ispravno utvrdio i valjano obrazložio da u konkretnoj situaciji postoje razlozi za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog I. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., žalitelj s uspjehom dovodi u sumnju zaključak prvostupanjskog suda u pogledu nemogućnosti ostvarenja svrhe istražnog zatvora primjenom blažih mjera, mjera opreza.

 

Naime, premda i dalje postoje osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela ili dovršiti pokušana kaznena djela, a s obzirom na način počinjenja terećenih kaznenih djela koji upućuje na upornost, odlučnost i bezobzirnost okrivljenika u protupravnom postupanju i viši stupanj njegove kriminalne volje, uz činjenicu da je kazneno djelo razbojništva u pokušaju, za koje se, pored ostalih, osnovano sumnjiči u ovom kaznenom postupku, počinjeno na štetu oštećenog D. C. kojeg okrivljenik od ranije poznaje i to vezano uz pozajmice koje mu je upravo oštećenik godinama davao, neprihvatljiv je zaključak prvostupanjskog suda da se, imajući na umu iznesene okolnosti, svrha mjere istražnog zatvora ne može s uspjehom ostvariti blažim mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika.

 

Naime, imajući na umu da je okrivljenik prema raspoloživim podacima u spisu do sada kazneno neosuđivan, da se protiv njega, osim ovog, ne vodi drugi kazneni postupak, da iz njegovog vlastitog iskazivanja proizlazi da se u konkretnoj situaciji radilo o impulzivnoj reakciji i nepromišljenom činu jer je oštećenik uznemiravao njegovu obitelj (majku i sestru) tražeći od njih povrat novca, ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud kod takvog zaključivanja nije u dovoljnoj mjeri ocijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja na mogućnost zamjene istražnog zatvora mjerama opreza, kao prihvatljivom garancijom za prevenciju od ponavljanja kaznenih djela, i to upravo mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08., zabranom približavanja i uspostavljanja kontakta s određenom osobom te obvezom redovitog javljanja određenoj osobi ili tijelu, kako to predlaže žalitelj.

 

Slijedom iznesenoga, žalbu okrivljenog I. D. trebalo je prihvatiti te, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano te će na temelju svih okolnosti koje su relevantne kod odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora kao krajnje i jedine prikladne mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika, razmotriti i mogućnost njegove zamjene jednom ili više mjera opreza iz članka 98. ZKP/08. Potom će, postupajući osobito žurno, kako to nalaže odredba članka 122. stavka 3. ZKP/08., donijeti novo i na zakonu utemeljeno rješenje, koje će i valjano obrazložiti.

 

Zagreb, 11. listopada 2017.

Copyright © Ante Borić