Broj: Kž 368/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 18. rujna 2017. broj K-6/2017-113, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 11. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi D. G. proglašen krivim zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 13 (trinaest) godina i zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 25 (dvadesetpet) godina te je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 37 (tridesetsedam) godina, produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. G. iz osnove u članku 123. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), u koji mu je uračunato vrijeme uhićenja i lišenja slobode i to od 20. svibnja 2016. pa nadalje.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. G., po branitelju, odvjetniku B. K., ne navodeći izrijekom žalbene osnove zbog kojih ju podnosi, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

              Žalba nije osnovana.

Optuženi D. G. u žalbi uopće ne osporava postojanje zakonskih uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, već isključivo upire na nepravilnost pobijanog rješenja. Naime, žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pobijanu odluku utemeljio na pogrešnoj zakonskoj osnovi. U prilog toj tvrdnji žalitelj navodi da je odredbom članka 123. stavka 3. ZKP/08. propisano da će se ,,pri izricanju presude uvijek odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv okrivljenika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna“, dok je odredbom članka 123. stavka 2. ZKP/08. propisano da se ,,istražni zatvor neće odrediti na temelju odredbe stavka 1. točke 2. ovog članka, ako je okrivljenik okolnosno i detaljno priznao djelo i krivnju“.

Međutim, optuženik pri takvom stajalištu u cijelosti propušta imati na umu da je odredba članka 123. stavka 2. ZKP/08. u obliku u kojem ju citira žalitelj bila propisana Zakonom o kaznenom postupku do 15. prosinca 2013.

Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku objavljenom u „Narodnim novinama“ 6. prosinca 2013., a koji je stupio na snagu 15. prosinca 2013., članak 123. stavak 2. brisan je, dok su dotadašnji stavci 3., 4. i 5. postali stavci 2., 3. i 4.

Stoga, od dana 15. prosinca 2013. odredba članka 123. stavka 2. ZKP/08. glasi: ,,Pri izricanju presude uvijek će se odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv okrivljenika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna“, dakle, upravo onako kako je navedeno u izreci te u obrazloženju pobijanog rješenja.

Prema tome, prvostupanjski je sud ispravno i na zakonu osnovano utemeljio pobijanu odluku na odredbi članka 123. stavka 2. ZKP/08. pa je žalbu optuženika trebalo kao neosnovanu odbiti.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. listopada 2017.