Broj: Kž 366/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog J. B. i okrivljenog V. F. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 20. rujna 2017. broj Kov-10/17-14, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog J. B. i okrivljenog V. F. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Vukovaru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog J. B. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te protiv okrivljenog V. F. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog J. B. i okrivljenog V. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) te im je, na temelju članka 124. stavka 1. točke 4. ZKP/08., u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja i to od 1. srpnja 2017. pa nadalje, za obojicu. Ujedno, odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog J. B. i okrivljenog V. F. za određivanje neke od mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni J. B. po branitelju, odvjetniku B. I., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i tog okrivljenika pusti na slobodu.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio i okrivljeni V. F. po branitelju, odvjetniku B. H., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da ,,Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu uvaži žalbu II-okr. V. F. i predmet vrati na ponovljeno odlučivanje ili podredno ukine istražni zatvor, te u odnosu na II. okr. odredi mjeru jamstva te jednu ili više mjera opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP-a“.

Premda je branitelj okrivljenog V. F. u žalbi molio da ga se pozove na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda, s obzirom na to da se u skladu s odredbom članka 495. ZKP/08. na postupak odlučivanja o žalbi na rješenje ne primjenjuju odredbe članka 475. ZKP/08. koje propisuju obvezu izvještavanja stranaka o sjednici drugostupanjskog vijeća u povodu odlučivanja o žalbi na presudu, isti nije obaviješten o održavanju sjednice vijeća.

Žalbe nisu osnovane.

Nije u pravu okrivljeni V. F. kada u žalbi tvrdi da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka koja se, po mišljenju tog optuženika,  sastoji u tome što je izreka pobijanog rješenja nejasna i ne može se ispitati, čime u biti upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. U prilog toj tvrdnji, žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije postupio u skladu s odredbom članka 124. stavka 2. ZKP/08. kojom je propisan sadržaj rješenja o određivanju i produljenju istražnog zatvora jer je u izreci rješenja propustio navesti rok na koji je istražni zatvor produljen kao i rok u kojem je sud po službenoj dužnosti u obvezi ispitivati postoje li i nadalje razlozi za istražni zatvor. Međutim, kod takvog stajališta okrivljenik u potpunosti zanemaruje da je odredbom članka 131. stavka 3. ZKP/08. izričito navedeno da se u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice, što je ovdje slučaj, ne određuje rok trajanja istražnog zatvora, ali da će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti, slijedom čega su takvi žalbeni prigovori neosnovani.

Citiranu postupovnu povredu okrivljeni V. F. nalazi i u tome što pobijano rješenje ne sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama i to, kako u pogledu postojanja razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, tako i u pogledu (ne)mogućnosti ostvarenja svrhe istražnog zatvora mjerama opreza. Međutim, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog J. B. i okrivljenog V. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao krajnje i najstrože mjere osiguranja prisutnosti obojice okrivljenika te je za takvu svoju odluku, u svim njezinim dijelovima, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, pa su i takvi žalbeni prigovori u cijelosti neosnovani.

              Neosnovano obojica žalitelja osporavaju zaključak prvostupanjskog suda o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv njih iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08. Naime, takav zaključak prvostupanjski sud s pravom temelji upravo u činjenici da su obojica okrivljenika do sada višekratno kazneno osuđivane osobe. Tako, iz vanjskog uvida u kaznenu evidenciju Ministarstva pravosuđa za obojicu okrivljenika (list 21 i 22 spisa) proizlazi da su u više navrata osuđivani, između ostalog, i zbog kaznenih djela protiv imovine, pri čemu je okrivljeni V. F. osuđivan i zbog istovrsnog kaznenog djela za kakvo se osnovano sumnjiči i u ovom kaznenom postupku, dakle, radi o specijalnom povratniku. Izneseno, posebice imajući na umu da su obojica okrivljenika u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjivi da su protupravno postupali tijekom vremena provjeravanja po prijašnjim osudama, upućuje na zaključak da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na okrivljenike da se klone daljnjeg protupravnog postupanja, a time i na realnu opasnost od ponavljanja djela.

Kada se uz izneseno ima na umu i to da su obojica okrivljenika prema vlastitom iskazivanju nezaposleni i bez imovine, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje ukazuju da kod okrivljenog J. B. i okrivljenog V. F. postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi, počiniti isto ili slično kazneno djelo, pa i u cilju stjecanja materijalnih sredstava za financiranje vlastitih životnih potreba.

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje i valjano obrazlaže da iznesene okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog J. B. i okrivljenog V. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08. upućuju da će se za sada isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora, kao najstrože mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika, otkloniti iteracijska opasnost utvrđena na njihovoj strani. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se svrha istražnog zatvora, imajući na umu značaj i kvalitetu iznesenih okolnosti, ne može ostvariti mjerama opreza, kako to neosnovano predlažu obojica žalitelja. Pritom, a u odnosu na žalbeni prijedlog okrivljenog V. F. da mu se istražni zatvor zamijeni jamstvom, žalitelju treba ukazati da je 27. srpnja 2017. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 70/17. – dalje u tekstu: ZID ZKP/08.), objavljen u ,,Narodnim novinama“ 19. srpnja 2017., a kojim je odredba članka 102. stavka 1. ZKP/08. koja se odnosi na mjeru jamstva izmijenjena na način da je isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora jamstvom ukoliko je istražni zatvor određen iz razloga predviđenih stavkom 1. točkama 2., 3. i 4. članka 123. ZKP/08. Dakle, mjera jamstva, kao blaža mjera kojom se može ostvariti svrha istražnog zatvora, od stupanja na snagu ZID ZKP/08. može se primijeniti samo u slučajevima kada je istražni zatvor protiv okrivljenika primijenjen zbog opasnosti od bijega, što ovdje nije slučaj.

Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje žalbenim navodima obojice okrivljenika kojima, nastojeći umanjiti značaj njihove dosadašnje osuđivanosti, ističu da činjenica da ta okolnost ne može biti odlučujuća prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora, pri čemu okrivljeni J. B. upire i na protek vremena od posljednje pravomoćne osude, kao niti žalbenim prigovorima da okolnost njihove nezaposlenosti ne može biti od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, a niti se može dovesti u vezu s nepostojanjem zakonskih uvjeta za određivanje neke od mjera opreza, s čim u vezi okrivljeni J. B. ističe i da ostvaruje prihod radeći povremeno ,,na crno“.

Budući da ni ostali žalbeni navodi okrivljenog J. B. kojima upire na priznanje terećenog kaznenog djela te s tim u vezi ističe da je pridonio ekonomičnosti i efikasnosti postupka, a samim time i pokazao kajanje zbog počinjenja terećenih kaznenih djela, ne predstavljaju odlučne činjenice prilikom odlučivanja o potrebi primjene mjere istražnog zatvora pa time ni nemaju utjecaja na ispravnost pobijanog rješenja, a niti je njegovim ispitivanjem, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. listopada 2017.