Broj: Kž 378/2017-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Miroslava Šovanja i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 4. listopada 2017. broj Kov-Iz-35/17. (Kov-86/17.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbije se žalba okrivljenog M. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. M., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., pod točkom I. izreke je, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.),  produljen istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok je pod točkom II. izreke okrivljeniku u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 7. svibnja 2017. pa nadalje.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni M. M. po branitelju V. D., odvjetniku iz R., bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom „da drugostupanjsko tijelo preinači pobijano rješenje i okrivljeniku istražni zatvor zamijeni jednom od predloženih mjera opreza, a čime će se sigurno u konkretnom slučaju polučiti zakonska svrha odvraćanja okrivljenika od svakog daljnjeg počinjenja kaznenih djela“.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika i nemogućnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Protivno navodima u okrivljenikovoj žalbi, okolnosti koje i nadalje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela na njegovoj strani, i ovaj drugostupanjski sud nalazi u načinu počinjenja na teret mu stavljenog kaznenog djela, činjenici njegove ranije osuđivanosti te karakteristikama ličnosti koje proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra.

Naime, podignutom optužnicom okrivljeniku je stavljeno na teret da je počinio kazneno djelo ubojstva na štetu oštećenog S. I. na način da je na parkiralištu ispred ugostiteljskog objekta prišao osobnom automobilu kojim se dovezao oštećenik te u njegovo tijelo iz revolvera ispalio pet hitaca od kojih ga je jedno pogodilo u glavu, nanijevši mu teške i po život opasne ozljede u vidu strijelne ozljede glave s ozljedom mozga od koji je ozljeda oštećenik kasnije preminuo. Pritom iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je okrivljenik satima čekao ispred ugostiteljskog objekta te upucao oštećenika smatrajući ga odgovornim za niz neugodnosti koje su se u prethodnom razdoblju dogodile članovima njegove obitelji. Navedeno upućuje na bezobzirnost i upornost u protupravnom postupanju te viši stupanj kriminalne volje na strani okrivljenika.

Nadalje, iz spisu predmeta priloženog izvatka iz kaznene evidencije vidljivo je da je okrivljenik u više navrata osuđivan i to u Republici Hrvatskoj i u Saveznoj Republici Njemačkoj. Pritom je u Republici Hrvatskoj osuđen zbog pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. te mu je izrečena uvjetna osuda, s time da je djelo za koje je sada osnovano sumnjiv počinjeno u vrijeme provjeravanja iz te ranije pravomoćne presude. Dakle, radi se o specijalnom povratniku, čije je kriminalno ponašanje, s obzirom na to da se sada tereti za teže kazneno djelo, uznapredovalo i kojeg ranija osuđivanost očigledno nije poučila o neprihvatljivosti protupravnog ponašanja.

Osim toga, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, kod okrivljenika se je uslijed višegodišnjeg konzumiranja alkohola razvila ovisnost o alkoholu s osobnim i šire socijalnim poteškoćama. Također je prisutno i uzimanje marihuane i kokaina koje je izašlo iz faze zlouporabe i sada već ima značajke ovisnosti tako da se može govoriti o politoksikomanskoj ovisnosti o alkoholu i drogi, zbog čega je i preporučeno izricanje sigurnosne mjere liječenja od alkohola i droge, radi umanjenja mogućnosti ponavljanja kaznenih djela i otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

Budući da i prema ocjeni ovog suda navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, neovisno o žalbenim tvrdnjama da je okrivljenik jedini hranitelj u obitelji i da je obvezan brinuti se o svojem maloljetnom djetetu, upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, to je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela. Ista se svrha, protivno žalbenom prijedlogu, a vodeći računa o kvaliteti i značaju okolnosti iz kojih proizlazi iteracijska opasnost na strani okrivljenika, niti u ovom stadiju postupka ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, odnosno mjerama opreza, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Budući da ni ostalim okrivljenikovim žalbenim navodima u kojima ističe da je priznao djela te se sam javio policiji i predao revolver s kojim je djelo počinjeno (koje okolnosti mogu biti odlučne kod kazne u slučaju osuđujuće presude) nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. listopada 2017.