Broj: Kž 395/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. Z. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 222. stavka 2. u vezi s člankom 215. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Z. Z. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 6. listopada 2017. broj Kv I-10/13 (K.13/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog Z. Z. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Z. Z. i optuženog L. V., zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavka 2. u vezi s člankom 215. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 124., članka 127. stavka 4., članka 129. i članka 131. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. Z. i optuženog L. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Ujedno je određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, s tim da će se ispitivati postojanje zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. Z. po branitelju, odvjetniku D. P., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te istražni zatvor zamijeni mjerom opreza iz članka 98. ZKP/08., podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud s pravom utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. Z. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., za koju odluku je iznio valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. Z. zbog opasnosti od ponavljanja djela, prvostupanjski sud s pravom nalazi u načinu počinjenja kaznenog djela za koje se on u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči.

Prema činjeničnom opisu potvrđene optužnice optuženik se tereti da je dogovorno i zajednički sa suoptuženikom L. V., a kako bi se osvetio P. K. W., došao do njegove obiteljske kuće gdje je, nakon što udarcem noge nije uspio otvoriti dvorišna vrata, došao do prozora s bočne strane kuće kojeg je otvorio guranjem rukom i kroz taj prozor ušao u kuću te u nakani da zapali kuću i dovede u opasnost i tijelo i imovinu svih ljudi koji su se nalazili u kući, znajući da u kući ima više ukućana, otvorenim plamenom iz upaljača zajedno sa suoptuženikom zapalio madrace u toj sobi, uslijed čega je došlo do požara koji se proširio po cijeloj kući, čime je doveden u opasnost život i tijelo četvero ljudi, od kojih je jedna osoba preminula uslijed ozljeda koje je zadobila, dok je na kući nastupila točno neutvrđena materijalna šteta, ali svakako veća od 200.000,00 kuna.

Opisani način počinjenja terećenog kaznenog djela, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ukazuje na bezobzirnost, iznimnu odlučnost i ustrajnost optuženika u protupravnom postupanju te visok stupanj njegove kriminalne volje.

Stoga, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kod optuženog Z. Z. postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi, unatoč njegovoj dosadašnjoj neosuđivanosti, počiniti isto ili slično kazneno djelo, pri čemu takav zaključak dodatno potkrjepljuje i okolnošću da iz rezultata dosadašnjeg tijeka dokaznog postupka, u odnosu na ponašanje optuženika prije i nakon inkriminiranog događaja, proizlazi da je optuženik već palio namještaj u navedenoj kući te da je nakon terećenog kaznenog djela prilikom zajedničkog druženja pjevao ,,gori, gori, gori borovina“.

Naime, time je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, samo pojačana iteracijska opasnost utvrđena na strani optuženika, slijedom čega su u cijelosti neosnovani njegovi žalbeni prigovori da navedene okolnosti predstavljaju opis otegotnih okolnosti kod odmjeravanja kazne u osuđujućoj presudi, pa tako i žalbene tvrdnje da takvi navodi prvostupanjskog suda, s obzirom na stadij postupka, ukazuju na već formiran stav i zaključak suda o krivnji optuženika.

Slijedom svega navedenog, pri tome imajući na umu značaj i kvalitetu iznesenih okolnosti, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se za sada jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. Z. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao krajnje i najstrože mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika, s uspjehom ostvariti istražnozatvorska svrha, uslijed čega je žalbeni prijedlog optuženika za zamjenu istražnog zatvora mjerama opreza neosnovan.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. listopada 2017.