Broj: Kž 399/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. I., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog T. I. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 17. listopada 2017. broj Kov-30/17 (Kov-29/17), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog T. I. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zadru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog T. I., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. i člankom 129. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog T. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je određeno da istražni zatvor po tom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, time da će sud svaka 2 (dva) mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitivati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni T. I. po braniteljici, odvjetnici I. L., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom „pobijano rješenje preinačiti ili ukinuti“.

Žalba nije osnovana.

Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud s pravom utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog T. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao krajnje i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti svrha istražnog zatvora i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela.

Prije svega, a protivno općenitim žalbenim prigovorima o nepostojanju osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da odgovarajući stupanj osnovane sumnje, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji i to upravo onih materijalnih i personalnih dokaza pobrojanih u obrazloženju pobijanog rješenja.

Protivno daljnjim ničim argumentiranim žalbenim prigovorima o nepostojanju osobitih okolnosti koje bi upućivale na to da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo ili dovršiti pokušano ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim prijeti, prvostupanjski sud s pravom opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika zbog opasnosti od ponavljanja djela nalazi u načinu počinjenja kaznenog djela pokušaja ubojstva za koje se u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči.

Naime, prema činjeničnom opisu podignute optužnice okrivljenik se tereti da je nakon kratkotrajne prepirke s oštećenim B. S., s ciljem da ga usmrti, nožem duljine oštrice 7 cm, istome zadao ubodnu ranu u području gornjeg ruba lijeve ilijačne kosti s ulaznom ranom oko 15 mm i dubine oko 4 cm, nakon čega ga je istim nožem pokušao ubosti u vrat, ali je oštećenik blokirao njegov udarac tako da je zadobio pri bazi lijeve strane manju i površnu reznu ranu duljine oko 12 mm te potom odmah, kako bi se spasio od daljnjih napada, pobjegao. Opisani način postupanja, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na bezobzirnost, odlučnost i ustrajnost okrivljenika u protupravnom postupanju te viši stupanj njegove kriminalne volje. Ovo posebice kada se ima na umu da je napadu okrivljenika prethodio banalni povod, ali i to da su daljnje posljedice takvog postupanja, a time i smrtna posljedica, izostale samo zbog brze reakcije oštećenika, a onda i njegovog bijega.

Zaključak o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika zbog opasnosti od ponavljanja djela prvostupanjski sud s pravom dodatno potkrjepljuje okolnošću da je protiv okrivljenika, prema podacima u spisu predmeta, u tijeku kazneni postupak pred Općinskim sudom u Zadru, zbog jednog kaznenog djela prijetnje, dva kaznena djela tjelesne ozljede te jednog kaznenog djela teške tjelesne ozljede, čime je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, samo dodatno pojačana iteracijska opasnost utvrđena na strani okrivljenika. Pri tome nije bez značaja ni činjenica da je tom postupku 9. ožujka 2017. provedeno i psihijatrijsko vještačenje okrivljenika iz kojeg proizlazi da se radi o dugogodišnjem ovisniku o opijatima (heroinu), sada u fazi liječenja, te da se u strukturi njegove ličnosti nalaze elementi disocijalnog poremećaja i emocionalno nestabilne ličnosti koje, između ostalog, karakterizira iritabilnost, snižen prag na frustracije, zadovoljene svojih potreba odmah i sada i rigidan način razmišljanja.

Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kod okrivljenog T. I. postoji neposredna i konkretna opasnost da će on boravkom na slobodi, unatoč njegovoj dosadašnjoj neosuđivanosti, a što se ističe u žalbi okrivljenika, počiniti isto ili slično ili dovršiti pokušano kazneno djelo. Pri tome, imajući na umu značaj i kvalitetu iznesenih okolnosti, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog T. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao krajnje i najstrože mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika. Naime, kada se ima na umu da su i okrivljenik i oštećenik beskućnici te korisnici usluga C., prvostupanjski sud s pravom zaključuje da se svrha istražnog zatvora za sada ne može ostvariti mjerama opreza predviđenih u članku 98. ZK/08. jer se u konkretnoj situaciji ne radi o prihvatljivoj garanciji za prevenciju od ponavljanja kaznenih djela, kako to neosnovano predlaže žalitelj.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. listopada 2017.