Broj: Kž 397/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. T., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 9. listopada 2017. broj Kv I-72/17-6 (K-13/17-35), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog S. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. T., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. počinjenog na štetu K. V. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. u vezi sa stavkom 4. KZ/11. počinjenog na štetu S. T., produljen je istražni zatvor protiv optuženog S. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. T. po branitelju T. J., odvjetniku iz V., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika S. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., za koju odluku je iznio valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika prvostupanjski sud s pravom utemeljuje na rezultatima psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da kod optuženika postoje smetnje odnosno simptomatologija koja se može podvesti pod dijagnoze – a. Narcistički poremećaj ličnosti uz i elemente dissocijalnog, b. Ovisnost o alkoholu, pri čemu konstelacija (komorbiditet) dijagnosticiranog poremećaja ličnosti i ovisnosti o alkoholu ima uzročno posljedičnu vezu s ponašanjem optuženika pa i kod činjenja inkriminiranog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i radi istoga, alkoholizma, može dovesti i postoji opasnost od počinjenja novog, sličnog, težeg kaznenog djela, slijedom čega je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnost o alkoholu iz članka 69. KZ/11.

Kada se uz osobine i strukturu ličnosti optuženika ima na umu da se potvrđenom optužnicom tereti i zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, čiji način počinjenja ukazuje na upornost, odlučnost, bezobzirnost u protupravnom postupanju i viši stupanj kriminalne volje, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje ukazuju da kod optuženika, unatoč njegovoj dosadašnjoj neosuđivanosti, postoji konkretna i neposredna opasnosti da će boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo te potom s pravom produljio primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao krajnje i najstrože mjere osiguranja prisutnosti optuženika, a ujedno i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti svrha istražnog zatvora u vidu prevencije od ponavljanja djela.

Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju opetovanim žalbenim prigovorima optuženika da su njegove karakteristike ličnosti, pa makar i uz alkohol, postojale i prije te nisu vezane za sumnju u počinjenje kaznenih djela te da je od vremena razgovora s oštećenom S. T. do lišenja slobode "imao dovoljno vremena za realizaciju ičega na njezinu štetu", kao niti žalbenim tvrdnjama da su njegove veze i kontakti s osobama iz kruga njegovih srodnika trajno i nepovratno prekinute zbog čega, i kada bi se nalazio na slobodi,  ne bi dolazio u kontakt s oštećenicama.

Budući da ni daljnje žalbene tvrdnje optuženika da do sada nije primio nikakvo pismeno koje upućuje da bi njegova supruga pokrenula postupak za razvod braka, nemaju utjecaja na osnovanost pobijanog rješenja, a ni ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 30. listopada 2017.