Broj: Kž 403/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. G., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog I. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 19. listopada 2017. broj K-6/17-32, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 2. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog I. G.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, nakon po izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi I. G. proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine te mu je na temelju članka 69. stavka 1. KZ/11. izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama, na temelju članka 124. stavka 1. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog I. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Ujedno je, na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor optuženom I. G. uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru počevši od 27. ožujka 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. G. po braniteljici, odvjetnici M. A., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu okr. I. G. i predmet vrati na ponovljeno odlučivanje ili podredno ukine istražni zatvor te u odnosu na okrivljenika odredi blažu mjeru“.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženi I. G. kada u žalbi tvrdi da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koja se sastoji u tome što se obrazloženje rješenja suštinski svodi na ponavljanje svih do sada utvrđenih razloga za postojanje iteracijske opasnost na strani optuženika jer su u obrazloženju navedene sve one okolnosti koje je je prvostupanjski sud već vrednovao prilikom određivanja istražnog zatvora, a što rješenje, prema mišljenju žalitelja, čini nerazumljivim i proturječnim.

Naime, prvostupanjski je sud, nakon što je pravilno utvrdio postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika za takvo utvrđenje iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pri tome je, protivno žalbenim tvrdnjama, pored već u dosadašnjim rješenjima donesenim u ovom kaznenom postupku iznesenih razloga koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz citirane osnove u vidu višestruke kaznene osuđivanosti optuženika upravo zbog kaznenih djela protiv imovine, naveo i novu okolnost na kojoj temelji takvu svoju odluku i to u vidu rezultata psihijatrijskog vještačenja.

Naime, u međuvremenu, nakon pravomoćnosti rješenja kojim je posljednji put produljen istražni zatvor protiv optuženika, provedeno je psihijatrijsko vještačenje. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, čiji sadržaj je ukratko i iznesen u obrazloženju pobijanog rješenja, proizlazi da optuženik primarno zadovoljava dijagnostičke kriterije za teški poremećaj osobnosti disocijalnog i antisocijalnog tipa koji je karakteriziran slabo razvijenom savješću, odsutnošću osjećaja krivnje, povratnim ponašanjima za koja su predviđene zatvorske kazne, nemogućnošću učenja na prethodnim negativnim iskustvima, odsutnošću ili slabo razvijenim empatijskim kapacitetima, racionalizacijama svojih neprihvatljivih ponašanja. Osim toga, kod optuženika se radi o politropnoj ovisnosti, dakle, najtežem vidu ovisnosti, sa slabim dosadašnjim terapijskim rezultatima zbog ključnog utjecaja bazične, tj. psihopatske strukture osobnosti. Kako postoji visoka razina vjerojatnosti da bi optuženik, vezano za svoju tešku ovisnost mogao i u budućnosti počiniti slično ili teže kazneno djelo, kod njega se stječu uvjeti za izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, koja mu je i izrečena nepravomoćnom presudom, a koju je prema mišljenju vještaka, s obzirom prethodno iskustvo, potrebno započeti u ustanovi zatvorenog tipa.

Prema tome, okolnosti iznesene u pobijanom rješenju na kojima prvostupanjski sud utemeljuje odluku o postojanju onih osobitih okolnosti koje upućuju na zaključak da će optuženik boravkom na slobodi počiniti isto ili slično kazneno djelo, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda čine valjane i dostatne razloge za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. pa pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Neosnovani su i daljnji žalbeni prigovori optuženog I. G. kojima citiranu bitnu postupovnu povredu nalazi i u tome što je prvostupanjski sud propustio u pobijanom rješenju ocijeniti i sve one okolnosti koje su od utjecaja na mogućnost zamjene istražnog zatvora nekom od blažih mjera. Ovo stoga što se okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o zamjeni istražnog zatvora mjerama opreza nisu promijenile u odnosu na okolnosti na temelju kojih je takva mogućnost zamjene isključena i valjano obrazložena dosadašnjim pravomoćnim rješenjima donesenim u istom kaznenom predmetu, čak štoviše, još su i dodatno potkrijepljene nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra.

Slijedom navedenog, budući da žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članak 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. nije osnovana, a niti je ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da bi bila ostvarena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. studenoga 2017.