Broj: Kž 401/17-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 163. stavcima 1. i 2. te člankom 37. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog M. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 13. listopada 2017. broj Kov-iz-20/2017, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog M. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. B. zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta poticanjem iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 163. stavcima 1. i 2. i člankom 37. KZ/11., kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11. te kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., te protiv maloljetne I. Š. zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta poticanjem iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 163. stavcima 1. i 2. i člankom 37. KZ/11., kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 6. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. te kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina pomaganjem iz članka 158. stavka 6. u vezi sa stavkom 2. i člankom 38. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, u koji mu je uračunato vrijeme uhićenja pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. B. po branitelju, odvjetniku mr. sc. D. K., zbog ,,svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se istražni zatvor protiv okrivljenika ukine te da ga se odmah pusti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljeni M. B. počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji i to upravo onih dokaza koji su pobrojani u obrazloženju pobijanog rješenja. Time je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u pitanje žalbenim prigovorima okrivljenika da prvostupanjski sud odluku o osnovanosti sumnje nije smio temeljiti na iskazu svjedoka oštećenika jer je obrana zatražila izdvajanje tih dokaza iz spisa predmeta. Ovo stoga što o tom prijedlogu obrane još uvijek nije pravomoćno odlučeno, kako to uostalom tvrdi i sam žalitelj.

Protivno daljnjim žalbenim prigovorima okrivljenika, zaključak o postojanju onih osobitih okolnosti koje upućuju da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, prvostupanjski sud s pravom utemeljuje na rezultatima psihijatrijskog vještačenja. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra kod okrivljenika se radi o psihičkim smetnjama koje odgovaraju mješovitom poremećaju osobnosti te poremećaju seksualne sklonosti, parafiliji, u sklopu koje se razvila i ovisnost o internetskoj pornografiji, uključujući i dječju pornografiju. Budući da postoji opasnost od počinjenja novih kaznenih djela zbog razloga koji su doveli do redukcije ubrojivosti u vrijeme počinjenja inkriminiranih djela (organske promjene mozga, miješani poremećaj osobnosti, parafilija te snažna ovisnost o internetskoj pornografiji), to se preporučuje izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

Takav zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim prigovorima okrivljenika da je vještak psihijatar preporučio ambulantan tip psihijatrijskog liječenja okrivljenika, dakle, sa slobode budući da je vještak psihijatar u nastavku nalaza i mišljenja objasnio da stacionirani tretman za poremećaje osobnosti uz komorbiditet jake ovisnosti o internetu ne postoji u Republici Hrvatskoj.

Kada se, uz izložene rezultate psihijatrijskog vještačenja, ima na umu i to da se okrivljenik podignutom optužnicom, između ostalog, osnovano sumnjiči da je od početka prosinca 2016. do konca veljače 2017. kontaktirajući putem mobilnog telefona, kako bi zadovoljio svoj spolni nagon, tražio maloljetnu I. Š. da se dodiruje po tijelu i snima nećakinje i djecu M. i E. D., rođene ... 2011., koje su joj brat i nevjesta povjerili na čuvanje, pa je maloljetna I. Š. to i učinila i napravila video uradak kojim je snimila nećakinje za vrijeme vršenja nužde, fokusirajući kameru mobitela na spolni organ djeteta E. D. i isto putem internet aplikacije Whatsapp i društevne mreže Facebook proslijedila te da je od početka 2017. do 23. veljače 2017. od maloljetne I. Š. tražio da se druži zajedno s njom i njezinom nećakinjom djetetom E. D., u koju svrhu je sa djetetom i maloljetnom I. Š. ušao u vozilo kojim se odvezao sa željom da se spolno zadovolji, pa dijete sa zadnjeg sjedišta posjeo na sebe tako da je isto svojom stražnjicom sjelo na njegov spolni organ koju je tada dodirivao po tijelu te ju ljubio u obraz i protom se seksualno uzbudio, a koji način počinjenja kaznenih djela ukazuje na bešćutnost, upornost i odlučnost okrivljenika u protupravnom djelovanju i visok stupanj njegove kriminalne volje, ocjena je i ovog drugostupanjskog sud da kod okrivljenika postoji neposredna i realno predvidiva opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela.

Takav zaključak, unatoč žalbenim prigovorima kojima se upire na ustavnu pretpostavku nedužnosti, prvostupanjski sud s pravom dodatno potkrjepljuje okolnošću da se protiv okrivljenika, prema podacima u spisu predmeta, vode još tri kaznena postupka i to zbog više kaznenih djela iskorištavanja djece za pornografiju, upoznavanja djece s pornografijom te podvođenja djeteta. Naime, iako ta činjenica, sama za sebe, ne upućuje na opasnost od ponavljanja djela, ista, u korelaciji s ostalim naprijed istaknutim okolnostima, uvelike dodatno pojačava iteracijsku opasnost utvrđenu na strani okrivljenika.

Slijedom navedenog, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je, neovisno o dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti okrivljenika, za sada, neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao nužna i jedina prikladna mjera kojom će se s uspjehom otkloniti iteracijska opasnosti utvrđena na strani okrivljenika. Naime, imajući na umu značaj i kvalitetu okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, prvostupanjski sud s pravom zaključuje i valjano obrazlaže da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla uspješno osigurati njegovom zamjenom mjerama opreza jer one, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 2. studenog 2017.