Broj: Kž 407/2017-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. K., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog B. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 20. listopada 2017. broj Kov-15/2017 (Kv I-354/17), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog B. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog B. K. zbog dva teška kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11., dva kaznena djela rodoskvrnuća iz članka 179. stavka 1. KZ/11., dva kaznena djela bludnih radnji iz članka 155. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. i stavkom 1. točkama 1. i 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. te jednog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog B. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te mu je, pod točkom II. izreke, u istražni zatvor uračunato vrijeme od uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 24. travnja 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni B. K. po braniteljici, odvjetnici P. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se „preinači pobijano rješenje na način da se rješenje o istražnom zatvoru ukine ili podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje“.

Žalba nije osnovana.

Naime, prvostupanjski je sud, prije svega, u skladu s obvezom suda propisanom odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08. da u obrazloženju rješenja o istražnom zatvoru određeno i potpuno izloži činjenice i dokaze iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje, ispravno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji, pri čemu je takvo utvrđenje dodatno obrazložio izloživši sadržaj u dosadašnjem tijeku postupka izvedenih dokaza.

Pri tome, budući da je za primjenu mjere istražnog zatvora potrebno da su ispunjena dva kumulativno propisana uvjeta i to: opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. u vidu postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te posebna pretpostavka u vidu postojanja zakonom propisanih okolnosti koje upućuju na potrebu primjene istražnog zatvora, u cijelosti su nejasni žalbeni prigovori okrivljenika da ,,sama osnovana sumnja da je počinjeno predmetno kazneno djelo nije dostatna da bi se nakon stanovitog vremena opravdao istražni zatvor“.

Nadalje, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora prvostupanjski sud, protivno žalbenim prigovorima da se navodima pobijanog rješenja zapravo prejudicira krivnja okrivljenika, s pravom nalazi upravo u načinu počinjenja kaznenih djela za koja se okrivljenik osnovano sumnjiči.

Naime, okrivljenik se podignutom optužnicom tereti da je počinio dva teška kaznena djela protiv spolne slobode, dva kaznena djela rodoskvrnuća, dva kaznena djela bludnih radnji te jedno kazneno djelo nasilja u obitelji, sve na štetu svoje kćerke koja se kontinuirano od 2007. liječi od psihičkih tegoba, pritom iskorištavajući i zlorabeći autoritet oca, posebice činjenicu da je oštećenica financijski o njemu ovisila, kao i to da je majka oštećenice, a supruga okrivljenika, preminula na samom početku inkriminiranog razdoblja.

Takav način postupanja okrivljenika, posebice imajući na umu dugotrajnost inkriminiranog razdoblja te brojnost poduzetih protupravnih radnji za koja se okrivljenik podignutom optužnicom tereti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na bešćutnost, upornost i odlučnost okrivljenika u protupravnom djelovanju te iznimno visok stupanj njegove kriminalne volje. Stoga, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da iznesene okolnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik, unatoč tome što se radi o neosuđivanoj osobi, boravkom na slobodi nastaviti s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela.

Prema tome, ispravna je i zakonita daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog B. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao nužne i jedine prikladne mjere za otklanjanje iteracijske opasnosti.

Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da kvaliteta i značaj izloženih okolnosti, unatoč žalbenim navodima da je okrivljenik pokrenuo postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice - stana u kojem je živio s oštećenicom te da bi izlaskom na slobodu živio sa svojim roditeljima na mjestu udaljenom od mjesta na kojem živi oštećenica, upućuju na to da u konkretnoj situaciji za sada primjena jedne ili više mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08., kako to predlaže okrivljenik u svojoj žalbi, nije dovoljna garancija za prevenciju od ponavljanja kaznenih djela, već da se takva konkretna i neposredna opasnost na strani okrivljenika može otkloniti isključivo primjenom mjere istražnog zatvora, a kako to sasvim dostatno i valjano obrazlaže prvostupanjski sud.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni prigovori okrivljenika da se na okolnosti psihičkih poteškoća oštećenice ne može temeljiti odluka o primjeni mjere istražnog zatvora s obzirom na to da je kao brižan otac s namjerom da pomogne oštećenici osobno je odveo na liječenje u Kliniku za psihijatriju te ranije kod privatne psihijatrice jer je uočio da oštećenica ima problema psihičke prirode, pogotovo nakon smrti majke i da ista treba stručnu pomoć, ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja.

Nadalje, a u odnosu na žalbene tvrdnje okrivljenika da se mjera istražnog zatvora s obzirom na vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru u trajanju od šest mjeseci, pretvorila u izdržavanje kazne, čime u biti upire na povredu načela razmjernosti, žalitelju treba napomenuti da prilikom ocjene o povredi tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., treba uzeti u obzir razmjer između težine kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Stoga je ocjena ovog drugostupanjskog suda, pri tome osobito imajući na umu okolnosti zbog kojih je istražni zatvor protiv okrivljenika produljen odnosno potrebu primjene istražnog zatvora, kao i zakonom propisano maksimalno trajanje istražnog zatvora, da načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 3. studenoga 2017.