Broj: Kž 432/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 31. listopada 2017. broj Kv-I-236/17 (K-71/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. B., zbog kaznenog djela pokušaja razbojništva iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. i članka 34. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju odredbe članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je pod točkom II. izreke u istražni zatvor optuženiku uračunato vrijeme lišenja slobode od dana uhićenja i to od 20. ožujka 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. B. osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., s prijedlogom da se istražni zatvor zamijeni blažim mjerama, te po branitelju, odvjetniku K. Š., zbog „svih zakonom dozvoljenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje „poništi“ i istražni zatvor ukine. Budući da se obje žalbe optuženog D. B. podnesene osobno i po branitelju sadržajno poklapaju i međusobno nadopunjuju, iste će biti razmatrane kao jedna žalba optuženika.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženi D. B. kada u žalbi tvrdi da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka1. točke 11. ZKP/08. koja se sastoji u tome što su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni su pogrešni. Naime, upravo suprotno takvoj tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je, nakon što je ispravno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao krajnje i najstrože mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika, za takvu odluku, u svim njezinim dijelovima, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Tako je prvostupanjski sud, u cijelosti postupajući u skladu s odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08., pravilno utvrdio i valjano obrazložio da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženi D. B. počinio kazneno djelo pokušaja razbojništva za koje se osnovano sumnjiči u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji i to upravo onih dokaza na koje je u obrazloženju pobijanog rješenja izvršen kritički osvrt. Time je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora. Prema tome, a budući da je za odlučivanje o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženi D. B. počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika, nakon provedene rasprave, ocjenjujući i dajući analizu svih izvedenih dokaza, kako za sebe, tako i u svojoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće, neosnovani su žalbeni prigovori kojima optuženik pravilnost takvog zaključka nastoji osporiti upiranjem na nedokazanost kaznenog djela, ističući upitnost istovjetnosti pištolja i ostalih dokaza koje se nalaze u spisu predmeta te analizirajući i dajući svoju ocjenu dosadašnjeg tijeka dokaznog postupka.

Neosnovano optuženi D. B. u žalbi osporava i zaključak prvostupanjskog suda o tome da kod njega postoji konkretna i predvidiva opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela. Naime, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prvostupanjski sud s pravom nalazi u činjenici njegove višekratne kaznene osuđivanosti. Naime, optuženik je, prema izvatku iz kaznene evidencije, već osuđivan, kako zbog kaznenih djela s elementima nasilja, tako i zbog imovinskih kaznenih djela. Tako je, pored ostalog, osuđivan zbog kaznenog djela pokušaja teškog ubojstva i teške krađe, kada mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora trajanju od pet godina i tri mjeseca, koju je, prema vlastitom iskazivanju, izdržao. Izneseno, uz činjenicu da je ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo razbojništva, ukazuje da se radi o osobi sklonoj činjenju kaznenih djela s elementima nasilja i imovinskih kaznenih djela te upućuje na zaključak da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na optuženika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja, a time i na realnu opasnost od ponavljanja djela.

Kada se uz izneseno ima na umu i način počinjenja terećenog kaznenog djela koji, i prema ovog drugostupanjskog suda, upućuje na upornost i odlučnost u protupravnom postupanju i viši stupanj njegove kriminalne volje, ali i to da je optuženi D. B., prema vlastitom iskazivanju, nezaposlen te se uzdržava od majčine mirovine i iznajmljivanja jednog apartmana, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje ukazuju da kod optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi, počiniti isto ili slično kazneno djelo, pa i u cilju stjecanja materijalnih sredstava za financiranje vlastitih životnih potreba.

Takav zaključak, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud s pravom potkrjepljuje činjenicom da je protiv optuženika u tijeku još jedan kazneni postupak i to ponovno zbog kaznenog djela razbojništva. Naime, iako ta činjenica, sama za sebe, ne upućuje na opasnost od ponavljanja djela, ista povezana s ostalim istaknutim okolnostima, uvelike dodatno pojačava iteracijsku opasnost utvrđenu na strani optuženika.

Slijedom navedenog, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je za sada neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao nužna i jedina prikladna mjera kojom će se s uspjehom otkloniti iteracijska opasnosti utvrđena na strani optuženika. Naime, imajući na umu značaj i kvalitetu okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, prvostupanjski sud s pravom zaključuje i valjano obrazlaže da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla uspješno osigurati njegovom zamjenom mjerama opreza jer one, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

Kraj takvog stanja stvari, neosnovani su žalbeni navodi optuženika kojima takav zaključak nastoji osporiti isticanjem da nije točno da ga majka uzdržava te da se od apartmana koji iznajmljuju preko ljeta „ne živi“, već da s obzirom na specifičnost njegovog zanimanja (zadnjih 20 godina zapovjednik na brodu-kapetan) prima plaću u iznosu od 11.000 $ kada se nalazi na brodu, a kada je kod kuće onda nije plaćen pa ni zaposlen. Ovo tim više s obzirom na to da je činjenica njegove nezaposlenosti te uzdržavanja od strane njegove majke, proizlazi iz njegovog vlastitog iskazivanja (list 106 spisa).

Neosnovane su i daljnje žalbene tvrdnje optuženika da se daljnjim produljivanjem mjere istražnog zatvora, s obzirom na vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru u trajanju od sedam mjeseci, dovodi u pitanje poštivanje njegovih ustavom zajamčenih ljudskih prava, čime u biti upire na povredu načela razmjernosti. Naime, prilikom ocjene o eventualnoj povredi tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., treba uzeti u obzir razmjer između težine kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda, pri tome osobito imajući na umu okolnosti zbog kojih je istražni zatvor protiv optuženika produljen te zakonom propisano maksimalno trajanje istražnog zatvora, da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti i nadalje pretežu nad pravom optuženika na slobodu, odnosno da načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. studenog 2017.