Broj: Kž 391/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. Ć., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A. Č. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 5. rujna 2017. broj Kv I-69/17 (K-28/16), o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog A. Ć. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. Ć., zbog kaznenog djela pokušaja silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavka 1. i stavka 2. točke 3. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), prema optuženom A. Ć. produljena je primjena mjere opreza i to obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi ..., II. Policijskoj postaji svakog drugog ponedjeljka u mjesecu u radno vrijeme od 08,00 do 15,00 sati. Pod točkom II. izreke optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere opreza, ista zamijeniti istražnim zatvorom (članak 98. stavak 1. ZKP/08.), dok je pod točkom III. izreke određeno da će mjeru opreza kontrolirati djelatnici Policijske uprave ..., koji su dužni svakih 15 dana dostavljati pisano izvješće sudu i Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru o provedbi naložene i produljene mjere opreza (članak 100. stavak 2. ZKP/08. (ispravno bi bilo: stavak 3.)). Pod točkom IV. izreke, određeno je da mjera opreza može trajati najdulje do pravomoćnosti presude (ispravno bi bilo: do izvršnosti presude) u ovoj kaznenopravnoj stvari, pri čemu će sud svaka dva mjeseca računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za istom te rješenjem produljiti ili ukinuti mjeru opreza ako više neće biti potrebna (članak 98. stavak 6. ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. Ć. po branitelju, odvjetniku F. G., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se produljene mjere opreza protiv njega ukinu.

Žalba nije osnovana.

Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da je primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. prema optuženom A. Ć. i nadalje nužna jer će se upravo primjenom te mjere, kao blažom mjerom od istražnog zatvora, ali jednako učinkovitom, ostvariti svrha koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom.

Naime, nakon što je prethodno pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči, kao opća pretpostavka za primjenu mjere opreza, a koja proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, te da okolnost učestale promjene mjesta boravišta i nadalje upućuje na postojanje onih osobitih okolnosti koje ukazuju na opasnost da će optuženik boravkom na slobodi, pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, dakle, da i postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao temeljnog preduvjeta za primjenu mjere opreza, prvostupanjski je sud s pravom zaključio da se istražnozatvorska svrha i nadalje može ostvariti primjenom mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., i to upravo obvezom redovitog javljanja Policijskoj upravi ..., II. Policijskoj postaji svakog drugog ponedjeljka u mjesecu.

Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u pitanje ponovnim tvrdnjama iznesenim u žalbi optuženog A. Ć. da iz njegovog ponašanja ne proizlazi ,,da bi … na bilo koji način eskivirao pravosuđu RH“, da se primjereno ponaša na slobodi, da je nastavio raditi u Republici Hrvatskoj kao i prije spornog događaja te da je do danas uredno ispunjavao sve obveze dane mu od strane suda. Ovo tim više jer se radi o okolnostima koje samo potvrđuju da primijenjena mjera opreza ostvaruje svoju svrhu.

              Neovisno o navedenom, a s obzirom na to da iz podataka u spisu predmeta proizlazi da su optuženiku, uslijed više nego česte promjene mjesta njegovog boravišta, gotovo sva pismena od strane suda dostavljana putem Policijske uprave ..., II. Policijske postaje, i to u prilikama kada se optuženik, izvršavajući naloženu mu mjeru opreza, javljao toj policijskoj postaji, prvostupanjskom se sudu ukazuje na potrebu da u daljnjem tijeku postupka svakako vodi računa o tome da se naložena mjera opreza izmjeni na način da se optuženik umjesto Policijskoj upravi ..., II. Policijskoj postaji, svaki drugi ponedjeljak u mjesecu javlja uređujućem sucu Županijskog suda u Zadru, što bi uvelike olakšalo kontrolu izvršavanja mjera opreza, ali i ubrzalo vođenje samog postupka.

Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. studenog 2017.