Broj: Kž 439/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 29. rujna 2017. broj Kv-I-208/2017 (K-63/17), o određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog S. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. B., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 135. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17. – dalje u tekstu: ZID ZKP/08.) u vezi s člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.  – dalje u tekstu: ZKP/08.), određen je istražni zatvor protiv optuženog S. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08. te mu je pod točkom II. izreke, u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode i boravka u istražnom zatvoru od 3. ožujka 2017. do 19. lipnja 2017. te od 7. rujna 2017. pa nadalje. Ujedno je pod točkom III. izreke rješenja, odbijen prijedlog optuženika za ukidanje istražnog zatvora, kao neosnovan.

Protiv točke I. izreke tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. B. po branitelju, odvjetniku M. M., zbog „svih žalbenih razloga iz čl. 467. st. 1. toč. 1., 2., 3. ZKP-a tj. zbog bitne povrede odredbe kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine u točki I. izreke te da se optuženik odmah pusti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama optuženog S. B., ovaj drugostupanjski sud nalazi da okolnosti na kojima je prvostupanjski sud utemeljio pobijanu odluku predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao krajnje i za sada jedine prikladne mjere za ostvarenje istražnozatvorske svrhe.

              Uporište za takav zaključak prvostupanjski sud s pravom, protivno žalbenim prigovorima, nalazi upravo u rezultatima psihijatrijskog vještačenja. Naime, prema mišljenju i nalazu vještaka psihijatra, u strukturi ličnosti optuženika je registriran poremećaj dominantno narcističkog tipa sa specifičnim obilježjima, pri čemu je posebno značajno naglasiti optuženikovu paranoidnost, rigidnost, egocentričnost i agresivnost. Ponašanje optuženika tempore criminis proizlazi iz bazične strukture njegove ličnosti i dugotrajno poremećenih odnosa između njega i oštećenika prema kojem optuženik kumulira negativne afekte. Svaki novi konflikt s oštećenikom dovodi do kumuliranja negativnih emocija kod optuženika i oslobađanja agresije. S obzirom na utvrđen rizik od daljnjeg mogućeg počinjenja novog i težeg kaznenog djela koji bi bio uvjetovan jednakom patologijom optuženikove ličnosti jer je u konkretnom slučaju paranodino interpretiranje ponašanja njegovih ukućana i dalje aktualno, preporučeno je izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11., kojom se, po mišljenju vještaka psihijatra, može ublažiti njegova paranoidnosti i agresivnost.

              Kada se uz iznesene rezultate psihijatrijskog vještačenja, uzme u obzir da se optuženi S. B. potvrđenom optužnicom tereti da je nakon kraćeg verbalnog sukoba u kući u kojoj živi s oštećenikom i njegovom obitelji, a nakon dugogodišnjih narušenih odnosa s oštećenikom, sjekirom koju je prethodno donio i sakrio ispod kreveta snažno zamahnuo prema oštećeniku u predjelu grudnog koša, međutim, uslijed obrane oštećenika, istoga metalnim dijelom sjekire udario po ruci te mu zadao teške tjelesne ozljede, a koji način inkriminiranog postupanja upućuje na odlučnost, upornost i bezobzirnost u protupravnom ponašanju i viši stupanj njegove kriminalne volje, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje ukazuju da kod optuženika, unatoč njegovoj dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti, postoji konkretna i neposredna opasnosti da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo.

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženog S. B., unatoč iznimnosti primjene istražnog zatvora uslijed njegove životne dobi (83 godine), neophodna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. jer okolnosti koje opravdavaju njegovu primjenu ukazuju da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla uspješno osigurati njegovom zamjenom mjerama opreza budući da one, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

U prilog takvom zaključivanju prvostupanjski sud pravilno upire upravo na dio nalaza i mišljenja vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da svaki novi konflikt s oštećenikom dovodi do kumuliranja negativnih emocija kod optuženika i oslobađanja agresije te da bi rizik od daljnjeg mogućeg počinjenja novog i težeg kaznenog djela bio uvjetovan jednakom patologijom optuženikove ličnosti jer je u konkretnom slučaju paranodino interpretiranje ponašanja njegovih ukućana i dalje aktualno, pri čemu prvostupanjski sud s pravom ističe i to da iz iznesenog nalaza i mišljenja ne proizlazi da bi starosna dob optuženika bila od utjecaja na utvrđenje o riziku od ponavljanja djela na strani optuženika.

Pritom svakako treba napomenuti i to da iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je inkriminirani događaj uslijedio nakon dugogodišnjih, trajno i teško narušenih odnosa između oštećenika i optuženika koji žive u zajedničkom kućanstvu, a zbog kojih odnosa je već tražena i intervencija policije, slijedom čega su obojica osuđeni zbog prekršaja protiv nasilja u obitelji.

Kraj takvog stanja stvari, žalbenim navodima optuženika da po puštanju na slobodu ne bi živio u zajedničkom kućanstvu s oštećenikom, već bi boravio kod svoje sestre na adresi u S. K., a koje tvrdnje su potkrijepljene izjavom sestre optuženika dostavljenom u spis predmeta, nije dovedena u pitanje pravilnost pobijane odluke, osobito s obzirom na to da se radi o mjestu svega nekoliko kilometara udaljenom od mjesta u kojem živi oštećenik.

Niti daljnjim žalbenim navodima optuženika da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru na njega utjecao na način da uskladi svoje ponašanje s društveno prihvaćenim normama ponašanja, kao ni žalbenim tvrdnjama da je u razdoblju dok je bio na slobodi (dva mjeseca i 18 dana) pokazao da je u cijelosti poštivao odluku o ukidanju istražnog zatvora te se pridržavao obećanja da neće ponoviti kazneno djelo, jer oštećeniku niti bilo kome drugome nije učinio ništa, u prilog kojim tvrdnjama žalitelj detaljno iznosi tijek događaja koji su u tom razdoblju nastupili, nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja. Upravo suprotno, događaji na koje se upire u žalbi optuženika, ukazuju da su odnosi između optuženika i oštećenika i dalje teško narušeni, čak i više nego što su to bili prije inkriminiranog događaja, čime je samo dodatno pojačana već utvrđena iteracijska opasnost na strani optuženika.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. studenog 2017.